Dave Gibbons: THE ORIGINALS (DC Comics, 2004.)
Budući da trenutačno stojim zaglavljen u barem dva odebela SF romana (jedan Mieville i jedan drugi) te da nema šanse da ću ijednog od njih do jutra stići prikazati, a lijepu mi se lipanjsku seriju četvrtaka ne da prekidati, evo još jednog strip-prikaza. Recite što hoćete o stripovima, barem ih se čita brže od knjiga.
A zapravo malo muljam, jerbo ni THE ORIGINALS nisam pročitao nafriško. Ima tome barem jedno mjesec-dva, no nekako ih nisam uklonio s noćnog ormarića. Možda sam ih mislio čitati ponovo (ali, tko stigne?), možda nisam bio siguran što točno o njima mislim, možda ... Možda su bitni iz nekog razloga koji s njihovom kvalitetom nema veze?
THE ORIGINALS je priča koju je Dave Gibbons, po vlastitim riječima, odavno htio nacrtati. Kao tinejdžer, naime, bio je pripadnik "Modsa" i svoja je iskustva pripadanja toj supkulturi i njihovih sukoba s rokerima, iskustva prvih ljubavi i odrastanja htio podijeliti s nama. I? Je li riječ o "Quadropheniji" jovo nanovo? U neku ruku, da. Priča u svakom svom elementu i zaokretu djeluje poznato i viđeno, ali i dalje fascinira. Vjerojatno zato što je emocionalno, ako već ne faktografski, istinita. Svatko je, u jednu ruku, mogao sastaviti ovakvu priču, ali emocije se ne mogu krivotvoriti. Vidim kamo knjiga ide, ali vjerujem Daveu kad kaže da mu je važna i to me drži da okrećem stranice. Zbog toga nisam na kraju razočaran.
Štoviše, u jednu sam ruku i očaran. S jedne strane, Gibbons - koji je uvijek bio više vrijedan zanatlija nego crtački majstor - krasno je pročistio svoj stil. Još korak stiliziranije, korak bliže karikaturi, korak bliže čistom stripu, onom čiji se crteži absorbiraju bez razmišljanja, posve prirodno. Sivi tonovi - hrabar izbor, na tržištu koje ne kupuje ništa što nije šareno - čine da strip izgleda poput obiteljskog foto-albuma, starinski, kao nešto davno prošlo, ali u sjećanju oštro. Kompletna knjiga je dosljedno zamišljena, napisana, nacrtana, dizajnirana ... Gibbons ni trenutka nije surfao na staroj slavi već je - a i zato mu moramo vjerovati da mu je bilo stalo - crkavao na svakoj stranici i svakom detalju. Rekao je jednom, dok je THE ORIGINALS tek stvarao, kako mu ide sporije nego što je mislio jer si je natovario na vrat crtanje rata bandi, a nema bandi ako nema po pet-šest ljudi u svakome kadru. No, nije odustao. Živ se nacrtao likova i likova, da bi priča ispala kako treba. A mogao se švercati. Ipak je riječ o Daveu Gibbonsu, sutvorcu legendarnih "Watchmena", tko ga kupuje kupio bi ga i ovako i onako. Ali nije se švercao. I zato me, također, očarao.
Ono što sam THE ORIGINALSIMA zamjerao jest što je Gibbons cijele šezdesete pomakao u blisku budućnost, u kozmetički SF. Za što, činilo mi se, nije bilo potrebe, jer je priča mogla komotno funkcionirati i u šezdesetima, niti jednog pravog povoda za SF nije bilo. Zamjerao sam, ali sad više nisam siguran. Malo me razuvjerio Dave pričajući po intervjuima kako je htio dočarati svoju djetinju fascinaciju Modsima na skuterima, što nije mogao crtajući danas tako obična vozila, a malo sam pomislio "tko sam ja da mu išta zamjeram?" On je imao viziju u koju je vjerovao i petlju da je istjera. S time se ne raspravlja. Tome se jednostavno divi.
Ne mogu THE ORIGINALS preporučiti svakome. Onaj tko u njih uđe želeći naći nešto čemu bi zamjerio, naći će. Onaj tko misli da je strip trebao izgledati modernije, šarenije, žešće, uzbudljivije ... neće biti razuvjeren. THE ORIGINALS nisu univerzalno remek djelo, ali su poštena i iskrena knjiga i - promatrana u okviru karijere Davea Gibbonsa - značajan korak jednog skromnog ali hrabrog autora.
(mcn)
Post je objavljen 30.06.2005. u 01:20 sati.