Ta autocesta koju smo konačno dobili, a koja je prometna, a nadamo se i emocionalna, žila poveznica koja spaja hrvatski sjever i jug, doista je nešto veličanstveno. U odnosu na sve glavne ceste kojima smo se truckali sva ova minula desetljeća, autocesta koja od Splita vodi do Zagreba, i dalje do slovenske, odnosno mađarske granice, pravo je čudo (za ovdašnje prilike!) Njeno je značenje višeznačno; od prometnog, gospodarskog pa do istinskog čuda da se u ovoj presmiješnoj zemljici nešto tako veliko i pametno napokon moglo izgraditi. Vijadukti, kilometrima dugački tuneli, nadvožnjaci, velebni mostovi, pristupne ceste, panorama su autoceste koja se pruža krajolikom; sve je to sada stvarnost koju je mali čovjek sa ovih strana odavna zaslužio imati i njome se voziti. Druga je stvar što taj naš mali čovjek nema ni pribijene za svakodnevni mali mu život, a kamo li novaca za putovanja autocestom za vožnju kojom mora platiti lijepu svoticu. No, što je, tu je. Neka je cesta tu! Osobito je veličenstvena tamo gdje se penje preko Velebita; poput žene s dalmatinskog krša kada svladava one kamene vrhunce i prijevoje, i kroz Rokov tunel izbije u zelenilom prekrivenu Liku. Čovjeku zastane dah pred takvom ljepotom koji je mogao stvoriti samo Umjetnik Nebeski.
Neka nam traje. Neka nam ova cesta ne bude samo prilika za bijeg pred nelijepom nam stvarnošću. Nada, da, upravo je ova cesta i ljepota kroz koju prolazi znak nade koja nam tako fali; nade u ovom bljutavom svijetu u kojem kao da nema ni trunka soli da ga osoli,da ima okus, da se širi miris, aroma. Nade u rad i pristojnu i poštenu zaradu, nade u život ispunjen smislom. Za što nas je Nebeski Tvorac stvorio, ako ne za smisao!? Ovdje i sada, jučer i danas; za Smisao; sa velikim S. Je…š život bez smisla! To je onda samo prazna ambalaža od životarenja, koja samo čeka trenutak da prestane biti korisna i konačno bude odbačena u smeće, tamo gdje je mjesto za zaboravljene, pregažene i neugledne s kojima imaju samo posla lešinari i galebovi koji kričeći kruže oko deponija života.
Zato veličanstvenost nove autoceste i ljepota krajeva kroz koje prolazi budi novu nadu. Ne znam ni sam kako sam povezao jednu cestu s nadom; ali što li je život nego jedno – putovanje!
Post je objavljen 29.06.2005. u 22:14 sati.