Moja je šogorica danas položila ispit koji ju je dugo opterećivao. Dva su joj ispita odnijela dvije godine studija i sad je napokon gotova. Kako i sam imam iskustva s tim fakultetom (Pravni) otvorit ću sada jednu temu, koja bi mogla biti univerzalna za sve fakultete i način na koji ljudi prolaze kroz naše visoko školstvo. Opširna gradiva, bubanja napamet, premalo pokazivanja naučenog u praksi i na kraju studija pokazuju da naša nova inteligencija nema pojma, ali ima papir. Najgore od svega su ispiti na kojima prolazite samo ako se svidite profesoru, ako ste Hrvat ili Srbin (ovisno o profesoru), ako ste muško ili žensko (po mogućnosti zgodno). A ako prije usmenog imate pismeni, tu od 200 prođe 15 da uopće dobije šansu za usmeno. Nerijetko su oni koji su dobili priliku za usmeno odgovaranje izgledali kao dobitnici na lotu ili na dječjoj igrariji zvanoj eci peci pec. Javna je tajna i da ima dosta onih koji preskoče sve faze, ali im to omogući rodijačka veza ili još češće sepet eura ili dolara. No, čujem da i kune prolaze...
Vani ima manje predmeta, pišu se eseji, a većina ispita je na zaokruživanje točnih odgovora, s tim što među a,b,c i d može biti više točnih. Možda je to rješenje i za naš sustav, a ne da postanete diplomirani pravnik a da u životu niste kročili na Sud.
Post je objavljen 29.06.2005. u 19:48 sati.