Imam raspored rada go-sekcija po gradskim knjižnicama za mlade Zagreba. Danas je red na knjižnicu 'I.B. Mažuranić' u Folnegovićevom naselju. Tamo još nisam bio pa nazivam Zvonka da mi opiše gdje je to, da ne lutam. Kaže mi lijepo, na desno, pa na lijevo, pa na desno, pa pokraj velike pekare. Sve mi je bilo jasno. Kako i ne bi; desno – lijevo – desno i to još pored pekare.
Dolazim tramvajem do Folnegovićevog naselja. Pothodnikom desno. OK. Izlazim iz pothodnika i tu bi sada trebalo lijevo, ali je nekakav puteljak uz glavnu cestu. Valjda nije mislio na taj puteljak. Idem ja ravno, jer to je nekako logičnije. Nije valjda knjižnica uz puteljak kojim rijetko tko i ide. Dolazim do kraja ravnog dijela i sada mogu lijevo ili desno, jer ravno je zgrada. E, tu ću lijevo. Idem tako i mislim gdje sada desno. Tu bi imalo smisla ipak pitati nekoga. Tu je neki parkić za malene i vidim neki tinejdžer na njihalki. Više sjedi nego se njiše. Prilazim namjerom pitanja, a on nekako sneno primjećuje moj prilazak. Pitam ga, a on me gleda. Pitam ponovo uz nešto više gestikulacije, jer možda ne čuje dobro. Kad vadi on iz ušiju male slušalice, pa ja ponovim. Slijedi: 'Neznam, nisam odavde. Pitajte onoga tamo.', i pokaže na jednoga, možda zeru starijega, koji sjedi na klupi. Prilazim mu i pitam ga gdje je knjižnica. Slijedio je sličan pogled i meni odmah bi jasno, a on već vadi slušalice iz ušiju. Ponovim, a on nekako zbunjeno: 'Neznam.' Pitam ga gdje je pekara i to neka velika. Razmišlja. Pa, tuda, pa, ravno, do kraja. 'Fala', i ja krenuh. Do pekare nisam došao, ali vidim natpis 'I.B.Mažuranić'. E, to je to!
Ulatim i vidim štenge desno i krenem, kada čujem neke glasove i spominjanje Mladena. Mislim da mi je tu neki imenjak, ali neki glas mi je poznat. Kao da čujem Zvonka. No, ne vidim ga, a niti djecu. Odakle oni to. Došao sam do vrha stepenica i pita me teta domaćica: 'Koga trebate?'. ' Ove od goa. Imate li sada ovdje go?', ja, a: 'Da, da, oni su dolje u podrumu.', ona. Sada si mislim, gdje u podrumu, jer sam ja vidio samo ove štenge prema gore. Tek što pomislih, eto Zvonca, istim štengama kojima sam došao. Odakle li je došao? 'E, čekaj ne može to tako. Idemo redom.'
Okrene se on prema teti domaćici i gestikulacijom prema meni i njoj predstavlja mene. 'Ovo je majstor goa Mladen Smud, koji je i mene naučio igrati, a ovo je teta .......' Još ću si pomisliti da sam ja netko. Predstavi me i drugoj teti domaćici. 'Jeste za kavicu?'. 'Pa, može.'
Odlazimo u taj podrum. Bile su tu štenge prema dolje, koje ja ranije nisam ni primjetio. Police s knjigama, lijep namještaj, computeri, djeca i ploče 9x9 i 3x13 i crni i bijeli kamenčići. Da, to je to što sam tražio. Skoro sve ih već znam. Tu su Arsim, Leon, Refki, Robi, .... ali i jedan novi Rudi. Pa i neki maleni novi su tu, Fran i Jurica. Uskoro dolazi i Diana.
'Striček Mladen vi bi mogli sada s nekim malo igrati', će Zvonac. Refki se pomalo nečka. Možda mu se činim prejak. Pa, neće nikada ništa naučiti ako će se snebivati. Tu je i jedna velika 19x19 ploča i idemo mi na slaganje kamenčića na nju. Iznenadio me Refki nekim odlukama. Ide to njemu. Kaže, 24. je kyu. Poslagali mi podosta toga, kada stiže vrijeme za turnir. Prekidamo, a ja njemu: 'Ajd remi?'. Pristao je, iako u gou remija nema.
Složio Zvonac tablicu i proziva protivnike. Novim početnicima Jurici i Franu dao je da igraju meč do 4 dobivene partije atari-goa na 9x9. Gledam kada Zvonac kaže: 'Striček Mladen, da li bi igrali sada malo s Dianom?'. 'Naravno.', odgovaram. Kaže mi Diana da je ona 25. kyu. Igramo go na prostor na 9x9. Odigrali smo nekoliko partija, kad ona kaže da ja uzmem crne, ali da nesmijem igrati na centralnu točku. 'OK', rekoh. I krene ona mene kopirati. 'Lijepo.', rekoh. Dobro se sjetila.
Kyuevi odradili turnir, a maleni odigrali meč. Robi je opet bio nepobjediv i osvojio je prvo mjesto. Leon je drugi. Ima i on iskustva u gou. Treći je bio Refki. Natrenirao se u partiji samnom prije toga. Meč između Frana i Jurice je bio vrlo zanimljiv. Na kraju pobjeđuje Fran s 4:3. Fran je trebao zarobljavati dva, a Jurica samo jedan kamenčić za pobjedu.
Naigrali smo se. Vrijeme je odlaska. Pozivam ih, ako mogu i smiju, u srijedu u belot-klub ili u subotu u Veliku Goricu na turnir.
Idemo dalje, jer ljetna škola goa se razigrava.
bl. Muradenu
Post je objavljen 29.06.2005. u 08:47 sati.