Čuo sam od prijatelja jednu zanimljivu zgodu iz svakodnevnog života. Majci jednog poznanika, u dobroj namjeri i sa što manje neugodnosti rekao je da joj se sin kreće u lošem društvu i da ga pripazi malo. To loše društvo su bili narkomani. Majka se uvrijedila rekavši da se njen sin ne kreće u lošem društvu da je on dobar. Iako je imao dobre namjere prva osoba iz ove zgode osjećao se nakon toga malo poniženo.
Da li bismo i mi postupili na sličan način? Da li bi, možda, kao roditelj voljeli da nas netko ovako upozori na dijete dok još nije prekasno? U nekim drugim stvarima kaže se "da muž uvijek zadnji sazna". Tako bi se moglo i u ovakvim slučajevima reći da roditelji zadnji saznaju jer jednostavno ne žele priznati da im je dijete posrnulo ili pred njima uvijek "glumi dobrog dečka ili curu".
Mislim da se roditelj ne bi trebao osjećati povrijeđeno u ovakvim situacijama, jer je upozoren na vrijeme. Prijatelji u takvim situacijama ne žele "cinkati" kolegu njegovim roditeljima, a mislim da bi pravi prijatelj (ako nije i on zastranio) trebao upozoriti npr. roditelje kolege ako vide da se odao drogi. U takvoj situaciji, vjerojatno bi najčešće, roditelji krivo postupili i djetetu rekli od koga su čuli očekujući da im dijete to demantira a zapravo čine krivo. Kao kad pijanca nastojite sačuvati da ne učini nešto loše bez obzira što će vam u takvoj situaciji "kresati sve po spisku".
U današnjem vremenu prepunom nemorala i raznih loših poroka, roditelji mogu biti sretni ako im dijete ne zastrani.
Post je objavljen 28.06.2005. u 23:02 sati.