Marketing
Kuma, moze li to sta jeftinije?
Habibi, that's too expensive!
Kad sam bila mala znala sam ici s tatom na pijacu, i to mi je bilo za propast u zemlju od srama jer se on uvijek cjenkao s kumama. Kad bi on poceo ono svoje: "Ako mi das po toj cijeni kupit cu tri kila, ili idem na susjedni stand" i istovremeno bi zvao prodavacicu s drugog standa: "Posto kod tebe, kuma?" ja bih istog trenutka postala crvena ko paprika od srama. Pravila bih se da nisam s njim, ali redovno bi mi pobrkao loncice recenicom: "Kuma, ovo ti je moja kcer, ako dodje sutra na pijacu daj joj po ovoj cijeni." E sad sam ja dosla malo zivit gdje je obicaj cjenkati se, osim ako na vratima ducana pise fixed prices. I naravski, vise me nije sram, pogotovo kad znam da je to kultura kupovanja u ovim krajevima. Ako se cijena ne proba rusiti, za prodavaca to znaci da nemas nimalo postovanja prema njegovom poslu i njegovoj robi. Ja trenutno ucim od majstorice zanata kako dobiti nesto po manjoj cijeni. Nije to pogadjanje nasumce, makar sam u svom jedinom samostalnom pokusaju cjenkanja lupetala kao da sam pala s neba. Tad sam bila jos zelena i u Dubaiu i u cjenkanju. Pri tome sam pomagala poznaniku iz Zagreba da kupi lancic svojoj zeni. Cijenu smo smanjili za kikiriki, a u medjuvremenu sam naucila da se cijena zlata pogadja po gramu. Gledam majstoricu i ucim. U subotu idemo na textile souk, pa cu vidjeti kako to ide s materijalom.
Arapi, pogotovo nedavno obogaceni beduini vole imat sve nesto naj-naj. To je najcesce najskuplje, jer mnogi ne znaju prepoznati kvalitetu. U skladu s danasnjim postom, evo i prica kako beduin pogadja "pravu" cijenu:
Dodje beduin u prodavaonicu satova, vidi sat koji mu se svidja i pita: -Posto je?
Prodavac:- 15000 dirhama.
Beduin se misli, pa pita: -Imas li ti ista za 25000 dirhama?
-Imam!, kaze prodavac i proda mu isti sat samo u drugoj boji.
Post je objavljen 28.06.2005. u 17:50 sati.