Neki dan se umalo dogodila manja prometna nesreća u kojoj sam ja bio sudionik. Događaj je banalan, jer je riječ o dva biciklista. Ja tek krećem s biciklom, kad iza zgrade prema meni, ne gledajući i velikom brzinom, meni na metar stvori se stariji lik u vidno alkoholiziranom stanju. Ne znam odakle mi snage u lijevoj ruci, ali uspio sam ga zadržati lijevom rukom, da se obojica ne prosipamo po cesti. Nakon toga, lik krene prema meni vičući gdje ja gledam, uz pokret rukom kao da će me udariti. I iako ja izgledam dosta opasno ( to znaju oni koji su me vidjeli ;)), odgovaram alkoholiziranom tipu - "oprostite gospodine, doista je moja greška, molim vas, oprostite". On je raskolačio oči, sišao s bicikla i k'o u bunilu krenuo dalje, ne dobivši fight koji je očekivao. Ja sam ubio svoj ego, i početni poraz u biti pretvorio u pobjedu. Da sam se svađao i tjerao pravdu, on bi me udario, nakon čega bi morao proći kao Magomedov protiv Cro Copa. Mislim da sam ga onom rečenicom jače nokautirao. Što vi mislite?
Post je objavljen 27.06.2005. u 11:22 sati.