Mjesto radnje: Tulumara na Shari (teeneš)
Vrijeme radnje: dogovor je bio u pola 11 kod Vjesnika...znaci sigurno nismo tada bile tamo =) nismo sklone dolazenju na vrijeme =)
Nase ugodne domacice: smudj i trava
Da, dobro ste procitali. Propustih jos jedan major happening, jos jedan once-in-a-lifetime event koji se doduse ponavlja svake godine u Bestu...ali ne s Matom Bulicem...prosla je jos jedna Hercegovacka noc...bez mene...
Razlog: besplatna cuga, besplatan upad...kao i zelja da upoznamo doticne blogerice (nisam nikad tvrdila da smo dubokoumne s nekim visim ciljevima - mi volimo egotripove i dobro drustvo u kombinaciji s picem =)
S obzirom da slavljenika nije bilo na njegovom vlastitom tulumu ne mozemo mu zamjeriti sto je ostavio pica koliko je ostavio (malo)- morale smo piti brzo i efikasno =) i to iz mini/jedan deci/dva deci wannabe casica - svaka u jednoj ruci =) lijepo je biti Zubalo - cijela vecer nezasluzenog egotripanja...samo se trebah predstaviti i odmah se casa punila do vrha - oh, yeah, it's good to be me...o da, da...morat cu ubrzo smisliti kakav dobar post da se oduzim curama bar malcice... Da se vratim ovoj nadasve uzbudljivoj i zanimljivoj prici...
...*malo digresije*...bila je noc. Tamna noc. Mracna noc. Bez sunca. Kao dan bez svjetla. Dan sa hendikepom svjetlosti. Mrak se prostirao u svim smjerovima, u svakom pogledu. Kao sto je i uobicajeno za jednu noc. Ipak je ovo bila tipicna noc....A dogodilo se ono najgore - nestalo je piva!!! Udarale smo se nemocno po glavi, jos nemocnije po zidu, grebale smo zbuku od ocaja dok smo suznih ociju pogledavale prema sanku. U noci. I kopale po frizideru u potrazi za jos pokojom kapljicom tog pjenusavog nektara. Ali nije ga bilo...nestao je...u mraku...
A onda...*tam taaam tam taaaam*...*napetost*...*zadrzavanje*...ugledale smo ga. U mraku. Bio je to RIBAR. A pored njega nevinoizgledajuca flasa sky - cole. Zajedno = ubojita kombinacija cije posljedice jos i danas osjecam...kao i moji ukucani...i svi nezasluzeno kaznjeni posjetitelji naseg veceja =)
Odlucile smo riskirati - dokrajcile smo vino. Ribar nas je dotukao - uz velike muke (odrzavanja na nogama) i nadnaravni trud te srusen pokoji brzinski rekord u ispijanju we completed our mission succesfully - alkohola vise nije bilo =) nasa plemenita misija uklanjanja alkohola s ulica i spasavanja djece od njegovih halucinantnih ruku je uspjela...zrtava je bilo mnogo...smrc...ne zelimo se time hvaliti, radije cemo ostati anonimni =) uskoro smo svi postali glasniji i nestabilniji te se vecina pokorila sili gravitacije i sjela na pod... A onda je stigla nova porcija alkohola - objerucke smo prihvatile to tesko tekuce breme i izlile ga u sebe za dobrobit drugih =)
Da skratim pricu - kako je bilo? Super =) (bar ono cega se sjecam)
Upoznasmo neke ljude (ne sjecam se koje...Matko? I jos neki prijetelj?...hm...da...)
Glazba? Ni toga se ne sjecam...mozda bih se trebala zabrinuti? Ma neee...Sigurno glazbe nije bilo...
Zao mi je jedino sto su se domacice uzrujavale kad su vidjele da cuge nestaje i da nitko ne plese uz onu glazbu koje se ne sjecam =) Kako nazvati ovu vecer? Uspjesnom u svakom slucaju. Ugodno čilanje uz pokoje picence. Hvala na pozivu. I ponovo cu ga prihvatiti ako opet nesto organizirate i pozovete me =)
Potpis: Anonimna Zahvalna Herojka (Heroina?...whatever...)
Pouka za malene: ne pijte Ribara =)
Post je objavljen 26.06.2005. u 22:57 sati.