Marketing
Moja priča (s istočne strane razuma)...
Iako mi Yarr'nturijeva verzija zvuči prilično uvjerljivo, meni je nakon silnih bačvi ispijenog groga čitava večer nekako drugačije tekla...
Prvo i prvo, ne sjećam se nikakve borbe s admiralom Sir Paussom, a razbijene flaše su mi u nekoj izmaglici, ali se vrlo dobro prisjećam jarbola i onog malog gore, kako li se zove, koji je vikao 'LAND AHOY'...
Nisam siguran koliko dugo smo plovili (bili smo Sir Pauss, Yarr'nturi i ja), ali prilično se dobro sjećam da nikada nismo dosegli to 'Kopno'. QuickSilver nas je dočekao na plovilici u obliku ogromnog tanjurića za čaj, a mogu se zakuniti svojim zdravim okom da su mu u jednom trenutku izrasla ticala i ogroman kitnjast rep sličan lisičjem. Pokušao mi je ući u guzicu, ali sam ga otjerao raspirivanjem tamjana. Jebote, što me je peklo za oči...erm...oko. Putem smo susreli još jednu omanju brodicu kojom su upravljali majmuni koji su igrali biljar...ili stolni tenis...ili tako nešto, i roštiljali.
Paussov 'Megašejker', najbolji šejker preko 7 mora...testiran na životinjama i maloj djeci
Onda su svi iz posade zapjevali neku rusku pjesmu, ne sjećam se riječi (ali moram priznati da sam se pravio da ih znam pa sam samo otvarao usta dok su drugi pjevali), a upravo kada su pjesmu privodili kraju došao je predsjednik Nixon i potjerao nas u Vijetnam. Tamo su bili neki jebeni hipiji, neki od njih su jahali one kućne bicikle za debele ljude. Sve je bilo puno ogromnih crvenih lopti koje su uokolo tjerali hrčci, a u jednom trenutku mi je prišla jedna vrlo privlačna sredozemna medvjedica s mornarskom kapom i tražila me broj telefona. Rek'o zajebi, nisam bio siguran da li je bilo muško ili žemsko (to me uvijek zbunjivalo kod ugroženih vrsta) i mislim da mu/joj ga nisam dao te ostatak večeri nisam ništa imao s njim/njom...jebote plaše me ovi '/'... (što ne objašnjava odkud mi tetovaža u obliku srca na guzici, na kojoj piše neko ime, teško mi je pročitati koje, ali bojim se pogledati da ne ugledam nešto tipa Billy, Sašica, Cakani ili EDENBEAST!!!). Uglavnom, taj tuljan je odjednom iščezao, a zamijenio ga je neki ogromni tip bez vrata koji me je izazvao na dvoboj. Tkogod da je dobio, opet je tu nekako bio Nixon i zajebavao me za neplaćanje poreza. Pizda. Na TV-u su prikazivali Playboyev film, a posada je raspravljala o vrstama porno filmova. Neke stvari naprosto nisam mogao vjerovati pa sam ih pripisao visokom postotku alkoholu u krvi (njihovoj naravno, ne mojoj, ja sam čitave večeri bio savršeno pribran i krajnje racionalan, kao i uvijek...). Anyway, onda su došli ogromni jastozi i zastrašujuće leteće kornjače koje su nalikovale na neke članove moje obitelji (ali brzo sam odagnao takve misli), a s njima i nekakav cirkus. Pošto se mi gusari NE BOJIMO NIČEG osim cirkusanata, pogotovo klaunova (a pantomimičarima plašimo tinejđere kad se odmetnu i ne žele preuzeti očevu praksu gusarenja nego žele studirati kojekakve pizdarije... medicinu, pravo i štajaznamšta), pobjegao sam u WC. Tamo sam proveo neko vrijeme buljeći u vlastit odraz u zrcalu (a vjerujte mi na riječ, vidio sam svakakva sranja). U međuvremenu sam saznao da nam je otet jedan od članova posade, mislim Drunken' (nisam još uvijek načisto oko načina na koji je ta informacija došla do mene, pošto sam bio sam samcat u zahodu...sjećam se samo da je u jednom momentu delfin izronio iz školjke, poljubio me i propiskutao mi nešto u uho...a ja sam kao pravi gusar izvadio kuburu i propucao ga jedno pet šest...stotina puta. Jedini zajeb je bio što mi je pištolj pucao nekakve šarene balončiće pa mi se jebeni delfin samo smijao...lukavac pederski. Naravno, ovo s delfinom se možda nikada nije ni dogodilo, možda mi je to nešto iz djetinjstva...roditelji se me uvijek plašili da će, ako serem na školjci umjesto nasred otvorenog mora, iz one rupe gdje idu govna izaći delfin i ući mi u guzicu, a potom tamo napraviti bazu za slijetanje vanzemaljcima. Nikada mi nisu bila logična ta sranja...mislim, vjerojatnije je da će mi delfin ući u guzicu na moru, ali nikada nisam sumnjao u mudrost i dobre namjere svojih roditelja...sve dok ih nisam dao zavezati i baciti morskim psima, na moj 8. rođendan. Bili su tako ponosni na mene...No anyway, moram izaći iz ove zagrade). Nakon svega toga, cirkusanti su otišli. Nije više bilo alkohola, zvonjava u ušima mi se smirila, nestali su crveni miševi i bijeli mravi...ili je bilo obrnuto. Jedino je ostao onaj jebeni ljubičasti slon na vrhu ormara, njega se nikako nisam mogao riješiti, a i zamolio me je da nikome ne kažem gdje se skriva. Rek'o ajde, učinit ću mu uslugu, možda ga i zatrebam jedan dan. Onda je i on otišao, peder, k'o da je znao o čemu razmišljam. E da, Nikolina nije došla, kuja!
Mjesec je bio krvavo crven...
But then again, možda su to samo bile one anti-alergijske pilule na 'L' i antidepresivi koje smo zajedno s alkoholom pili admiral i ja. A bojim se da je pripomoglo i ono deratizacijsko sredstvo...mislim, ostavljat' hranu u kutovima kuće...ovaj...broda, kad-tad će netko spustit pogled i odlučiti kušati malo. Damn Medicine, I never trusted ye, wench!
Cap'n Black Adder
nikad više neću taknut' alkohol...
Post je objavljen 26.06.2005. u 22:29 sati.