Otvorena je autocesta.
Eh, kada biste barem mogli osjetiti moje oduševljenje.
Da autocesta! Pih!
Nemam snage niti komentirati to. Otužno.
Naučila sam živjeti sa slomjenim srcem. Ne u potpunosti. Ali, više - manje.
Mada me još ta prokleta nada grdno zajebaje. Umire zadnja... Ne ako je prije ubijem!
Mrzim nadu. Mrzim nadanja. Mrzim razočaranja koja uvijek slijede.
Mrzim život.
Ne zaslužujem da živim.
Međutim, želim ići dalje. Želim vjerovati da sve prolazi i da dobre stvari dolaze. Budućnost ne bi trebale biti loša. Vidite, ovo posljednje nije nada, već posljedica mojih saznanja.
Pričala sam o svojoj rodici cimerici, inače astrologinji.
Imati ću jedan sretan brak, čini se jedno i to vrlo moguće muško dijete, život će mi biti dosta orjentiran na poslovnu i svakodnevnu sferu, neću umrjeti ružnom smrću i moguć je život u inozemstvu.
Zaljubiti bi se morala krajem ove godine, a veza postaje veoma ozbiljna 2008, kada bi mogla kulminirati brakom. Ha ha ha ha ha ha, kažem ja.
I sad što?
Zašto se uopće nerviram oko ičega, kada je stvar jasna i zacrtana onog dana kada sam se rodila?
Još jedna dobra vijest. Oko 11.7. Saturn ulazi u znak Lava. Ne znam što to znači, ali za mene osobno to predstavlja razdoblje prosperiteta i reće.
Znači moram izdržat još ovih par dana.
Ha - ha.
Baš me zanima
Post je objavljen 26.06.2005. u 21:45 sati.