Pregled posta

SENTIMENTALAC

No, dobro. Cijelo jutro gledam fotografije s jučerašnje Ambine promocije, pa su me proždrljive emocije gotovo požderale.
Bilo je zaista svečano.
Mnoštvo roditelja, sestara i braće, prijatelja i prijateljica, rodbine i inih namjernika. Tu je i Predsjednik države i Predsjednik Hrvatskog sabora, ministri, najviši vojni dužnosnici, brojni uglednici, građanke i građani.
Od Ambinih gostiju, ja sam prvi stigao. Malo smo prošvrljali po vojarni, družili se s brigadirom Mladenom Mikolčevićem Padobrancem, koji je završio najvišu ratnu školu pa je i on promoviran, njegovim ocem i ostalim gostima, među kojima je bio i glasoviti Zulu.
Poslije sam se družio s Amirovim naraštajem, pokazivao im Blog, demonstrirao kako fotografija putuje iz mobitela Sony Ericsson u laptop.
Ludnica.
Onda je stigao i Ambin ujak Zlatko Vitez, a potom i mama Lela i sestra po majci Tara, djevojka Ivana, te moja sestrična Senada i njen muž Darko. Naravno, nije moglo proći ni bez SMS poruke i mobitelske čestitke moje kćerke Nataše.
Amba je bio divan, svugdje je stizao, sa svakime porazgovarati. Čak je stigao i zapjevati s ujakom Paune moj.
Onda glavna svečanost. Nekoliko što kraćih, što dužih govora, te promocija kadeta u poručnike i pilote. Nakon toga promocija visokih vojnih dužnosnika koji su završili najvišu ratnu školu. Među njima i naš Padobranac, pa se može reći da sam zapravo imao dvije promocije.
No, sve sam to fotografirao i držim da slike više govore od riječi.
Poslije su se Amba pridružio Ivani i Histronima, kao šef tehnike, a ja sam se morao vratiti.
A kako sam se osjećao kao roditelj?
Ah, sentimentalno. Do suza.
A takav sam i danas cijeli dan.

Post je objavljen 26.06.2005. u 18:48 sati.