Eto šta reći osim da sam napokon udahnula zraka, nema više gušenja...
Noćas sam sanjala da mi je duša umrla, možda i je jer svatko tko je prošao kroz moj život uzeo je dio...valjda za uspomenu.
Žao mi je kad god prekinem vezu ( kakva god ta veza bila ), ali nisam ja kriva. Ali zaista nisam. A prijateljstvo nakon seksa ne ide, uvjerila se previše puta. Samo se nadam da se neće jednog dana previše razočarati kad sazna neke stvari.
A ja sam ok, pomalo depresivna jer sam bila nemoćna i još uvijek sam ali je ipak moj mazohizam popustio. Biti potpuno sam i nije loše, barem me nitko neće moći povrijediti.
Čemu slika? Pa jednostavno - ako mi opet ponestane zraka uvijek se mogu prikopčati na prvu stanicu ukapljenog kisika u obližnjoj bolnici.
Post je objavljen 26.06.2005. u 14:52 sati.