evo novi post..nekon dugo vrimena..ili bar post u kojem imam išta reći..ovo mi je jedan od posebnijih postova..ima posebno mjesto u mom srcu i zato molim vas nemojte komentirati ako zbilja ne mislite nešto reći...jer trenutacno one besmislene fraze ne bi mogla podnjeti.,...
ovo je mali za tebe...posljednji put...
znas...još te uvijek ponekad vidim..u mislima..u snovima...i tada mi sve bude tako stvarno...da više oči ne želim otvoriti,,,jer znam da ću te onda izgubiti..ali ne mogu..i uvijek otvorim oči..ponovo sam sama...i tako me strah..i sve me boli..od čežnje ze tobom..i dala bi sve samo da si tu kraj mene..zauvijek...ali tebe nema...niti češ doći..i znam i shvaćam..da nemam nikakvih prava na tebe..i da nikad nećeš biti moj..i znam..da si sretan s njom..i da bi te trebala pustit..prestati se nadati..ali ne mogu..jos sam mala..ne kužim..da je nekome srce trebalo biti slomljeno..ne kužim..kako sam to ispala ja..ne ne kužim ni kako sam te uspjela ovoliko zavoliti..nisam znala da je moje srce toliko veliko da u njega moze stati toliko ljubavi...to me nitko nije naučio..nisam ni znala..da kada ti je srce tako veliko od ljubavi..da je dovoljna samo jedna spoznaja...da srce te osoba ne kuca za tebe..da ne osjeća isto kao i ti...i onda se tvoje srce rasprsne..i ostanu ti samo komadići ali onda bude još gore..jer svaki komadić....još više gori..blješti ljubavlju...za njime..i tada više ne znam što ću...i svaki put..nakon svakog novog razočaranja..svaki komadić puca poinovo..i tada više ne znam..koliko komadića ima..ni kako ih skupiti..i samo sjedim..slomljena iznutra..ali ne priznajem poraz.. glumim da sam jaka...i držim osmjeh na licu..i nikoga nije briga..svi su previše zauzeti sa svojim problemima..da bi primjetili da se ja polako raspadam..a ako neko i skuži samo ponavlja one besmislene fraze...koje ne znače ništa...ja sam često slušala....drži se..bit će sve ok..ili pusti vrime neka lječi rane...i tada se mislim..ma da...ako je tako..zašto...ma zašto...vrime ne prolazi brže..ili rane brže zarastaju...i tada mi je samo gore...i osjećam se još usmljenije...jer samo želim...da netko shvati...priđe mi..i ne izmišlja gluposti..nego kaže nekoliko rječi....riječi koje nešto znače..nešto poput..znam da te jako boli..i ne mogu pomoći..ali bez obzira na sve..ja ću biti tu..što god se dogodilo..koliko god te srce bolilo..nazovi i bit ću tu...na mene se uvijek mozeš osloniti...pa zar je to tako teško..par rječi..riječi koje nešto znače...
evo editiram..samo da kazem..napravila sam jos neke bannere..nisu nesto..ali mojih ruku djelo..
i da frendica mi je danas otvorila svoj blog..tj nastavila pisati na moj stari..tako da posjetite i nju =)) tu je adresa..a imate i njen banner...nemoj se ljutit na mene =))
Post je objavljen 26.06.2005. u 23:29 sati.