Malo sam morbidan jutros.....
U ovom svijetu samoće i tišine, najglasnije su naše misli
Putujemo valovima naših snova….sjećanjima
U svakom novom jutru prepoznajemo….jučerašnje veče’
Ali i dalje jurimo bezglavo naprijed….
Nezastajkujući, u prolazu, susrećemo druge ljude….
Ali tko nam treba….jedinke smo za sebe
Uhvaćene u pokušaju glorifikacije naših malenkosti
Postavljajući si ciljeve dovoljno velike da nam budu ideali
Gradimo kule od pijeska….u zraku
Ne osječajući potrebu za zajedništvom, koliko god bili sami
Čekajući prvu priliku….za izolacijom
Ne uviđajući pravu snagu zajedništva…
Patimo u samoći…jer smo sami
Tražimo prijatelja u vremenu
Oslanjajući se na klimave oslonce vlastitih nesigurnosti
U očajničkom pokušaju ostvarivanje želje igranja ispočetka
Post je objavljen 26.06.2005. u 09:00 sati.