Bilo je užasno hladno toga dana. Studeni u Zagrebu u punom sjaju... Petra i ja smo uživale na toplom - pijuckale čaj u kafiću na Šalati nakon aerobica i zafrkavale se sa novim konobarom iz Makarske. Smijale smo se do suza, baš nam je bio dobar dan. Napokon više nisam mislila o svim natezanjima s bivšim, već sam se od svega umorila. Trebao mi je period samo za sebe... Od 16. godine bila sam ukupno sama samo tri mjeseca. A to su od reda bile dugačke, patološke veze. No, o bivšima sve najbolje jer se uvijek može postaviti pitanje - a zašto sa njima nisi ranije prekinula?
Toga dana sam napokon uživala u samoći, bila sam zadovoljna sobom i svojim odlukama. Našem konobaru došli su i prijatelji, hrpa zgodnih Dalmoša, nismo znale u koga bi prvo buljile... Reklo bi se da su bili svih boja i oblika, za svačiji ukus. :) Kada smo se raspitivale hoće li još netko doći, rekli su da očekuju frenda, i on je iz Makarske. Taj navodno može popiti gajbu pive, a da se ne napije, lik je super. Meni je već od toga pala zavjesa na oči, nikada nisam držala do ljudi kojima je količina uspješno apsorbiranog alkohola glavna referenca. Još nisam poznavala Dalmatinski smisao za humor...
Ubrzo je ušao kroz vrata neki neobrijani mršuljak. Imao je izmučeno lice, ružičaste bjeloočnice i podočnjake. Žalio se kako mu je hladno jer je zimsku jaknu morao ostaviti na kemijskom čišćenju... Ajme meni, sjeo je nasuprot nas. Gledala sam iz prikrajka njegove guste, crne kovrđe među kojima je vjetar napravio kaos i mislila si što je sve taj popio prije nego što se ovdje pojavio. Ipak, upravo on je djelovao najozbiljnije. Njegovi prijatelji nisu rekli da dolazi nakon ispita i da te noći gotovo i nije spavao. Sviđalo mi se što ne klati-mlati praznu slamu, već govori sa smislom... Mali studira arhitekturu? Nije loše, šteta što je mlađi... Ima isto ime i prezime ko moj pokojni djed??!! E to bi već bio incest... Povremeno je i on meni uzimao mjeru, osobito po pitanju horoskopa.
- Ja sam bikica...
- Dakle krava - konstatirao je u dalmatinskom zajebantskom duhu dok sam ga bijesno ošinula pogledom, ali nisam se dala smesti
- I bik sam u podznaku...
- Dakle dupla krava! - nastalo je opće oduševljenje, a on mi je veselo pred očima mahao crvenom maramom. Nisam uspjela izreći poantu koja je trebala glasiti da su bikovi izuzetno uporni, tvrdoglavi i - rogati. No, on je, iako vaga, očito bio rogatiji od mene. To je vjerojatno posebna karakterna crta vaga s juga. Ali mali je imao ono nešto u pogledu... Nisu me obuzeli "leptirići u trbuhu", ni trnci, niti išta tome slično. Nije mi bilo na kraj pameti da bih nešto sa njim pokušavala - niti sam imala volje, niti je bio moj tip. Naprosto je bio zanimljiv.
Tijekom studenog vidjeli smo se još dva, tri puta na Šalati. Ulovila sam se u više navrata da razmišljam o njemu, ali ništa nisam govorila. Uostalom, kada bi nešto i bilo, mogla bih unaprijed prekrižiti jer je osuđeno na propast. Želim biti sama i točka. Jednom sam svoja razmišljanja povjerila Siniši (konobaru), na što mi je rekao da mu se čini kako bismo bili dobar par jer je on divan, krasan, pametan, ozbiljan, dobar... Ma daj, taman i da je, to mi sad ne treba u životu. Čudilo me kad sam saznala da ga on nije nagovarao na reklamu. No ipak, bilo mi je drago čuti da oboje imamo ono nešto...
Jedne smo večeri izašli u Aquarius i on je išao sa nama. Tukla sam po juice-votkama, a on je samo mlatio (ako se dobro sjećam izraza) "štrukirane votke" (votka s iscjeđenim limunom). Uspio se dočepati barske stolice, sjeo je u kut i nije mrdao, dok je u mojoj glavi alkohol napravio svoje. Vrtila sam se i izvijala u ritmu, bila sam si jako seksi, a vjerojatno sam djelovala kao kreten (no, nema veze...). Gleda me mali, gleda, i treba me gledati, tko me nebi gledao, rastu mi ženska krila... Prilazim mu i želim sjesti, ali stolica je samo jedna.
- Pa možeš meni u krilo - nije dočekao odgovor već me potegao na sebe. Eto ti ga na, tako mi i treba kad provociram. No, mogla bih si priuštiti malo brijačine, zašto ne? Slobodna sam, dugo nisam uživala u zavođenju... Ipak, Petra je ovdje, a i njoj sam pričala kako želim biti sama. Uostalom, što će misliti o meni ako se totalno razbahatim? Malo morala bi mi trebalo ostati... Razmišljam i ne mrdam iz njegovog krila. Lijepo mi je... Izlazimo i pridržava mi jaknu. Stavlja mi ruku na vrat, želi mi pokazati kako su mu ruke hladne iako je u Aquariusu sto stupnjeva. Fuck! Leptirići! Ne opet, ali ne želim da makne ruku...
Šetali smo do tramvaja savskim nasipom. Ostali su otišli daleko ispred nas. Bile su posvuda lokve, zima je grizla vrele obraze. Pričali smo o svemu. Bilo mi je nevjerojatno koliko imamo zajedničkih tema i koliko se puno toga može reći sa malo riječi. Stalno sam razmišljala hoće li nešto pokušati - udaljili smo se od grupe, zvijezde su se rasule nebom, opet mi je stavio ruku za vrat... i maknuo je. Boji li se? Meni sigurno nije svejedno: hoću, neću, hoću... ipak neću. Ne, neću napraviti prvi korak. Što ako će on to shvatiti previše ozbiljno? Što ako ujutro požalim, a on će tražiti nešto više? U tramvaju je naša skupina bila gotovo sama, još uvijek su vozili noćni brojevi. Htjela sam sjesti na praznu stolicu, no on me ponovno potegao sebi u krilo. Ostali su gledali i smijuljili se, osobito Siniša. Mali je htio da ga poljubim, osjećala sam to, ali blamaža bi bila prevelika. Pa ne mogu pred svima? Zašto nije pokušao na nasipu? A nisam si mogla pomoći, topila sam se u njegovom krilu, grčilo me u trbuhu... Ovo bi moglo biti gadno, mogla bih se zaista zaljubiti... Stigli smo do Trga i ustala sam kako bih se sa svima pozdravila.
- Ne duguješ mi nešto? - šapnuo mi je u uho. Ok, predajem se, ali moram ga odvojiti od ostalih da me ne vide kako se natežem s njim.
- Možda - odgovaram sa koketnim smiješkom - ali plaćam dug ako me otpratiš do kuće... - naravno, kao žena sa popriličnom dozom samopouzdanja, očekivala sam da će sigurno pristati. No, sjena je prešla njegovim licem.
- Umoran sam, ne hoda mi se po hladnoći... Vidjet ćemo se... - otkantao me da nije ni trepnuo. Nisam mogla znati da je moje riječi doživio kao emocionalnu ucjenu. :)
Ježi ga, nisam mogla protiv sebe, stalno sam očekivala kad ću ga ponovno vidjeti. Srećom, na Šalati je bio i biljar klub sa fliperima i pikadom, pa su se dečki dolazili zabavljati. Jednom prilikom igrali smo biljar jedan na jedan, on i ja. Po prvi puta smo bili sami nakon Aquariusa... Očekivala sam da će nešto reći, napraviti, bilo što... Odjednom mi je prišao, stavio mi dlan na lice i palcem protrljao ispod nosa. Buljila sam u njega širom otvorenih očiju, no on se samo nasmiješio:
- Zaprljala si se kiksom... - 'bem ti biljar... Ok, ako hoćeš, pravit ćemo se blesavi. Ja i ne trebam glumiti...
Spremala sam novogodišnji tulum, Nova 1998... Bila sam ljuta. Spletom nekih divljih okolnosti, zbog glupog poteza moje frendice na tulum je dolazio i bivši. Ali nećeš, mislila sam, ja ću Makaranina obraditi, pa makar svi moji bivši sjedili i gledali. Ova će Nova godina biti moja i priuštit ću si zabavu. Nakon tramvaja morala sam se dobro pomučiti kako bih ga nagovorila da dođe. Telefonirala sam mu iz sestrinog stana:
- Znaš što sada radim? - slušala sam zaljepljena za slušalicu njegov glas - sjedim na našoj terasi u kući, gledam more, Hvar i Brač...
Lansirao me u sasvim drugi film, ja sam se smrzavala u Zagrebu. Kako da ga nagovorim? Kod kuće je, uživa u moru i ugodnoj klimi, praznici su, a ja ga nagovaram da se vrati u zagrebački deep freeze... Ispričala sam mu tko sve dolazi, rekla mu da bih i njega rado vidjela... Morala sam ga još jednom nazvati kako bi mi potvrdio dolazak.
Došao je prije ostalih da mi pomogne oko dekoracija i namještaja. Bilo mi je ugodno s njim, kao da smo dugogodišnji poznanici, znamo se oduvijek... Ljudi su počeli dolaziti, a ja sam sve više pila. Osobito nakon što se pojavio bivši. Pokušavao je nešto, a meni je išao neizmjerno na jetra. Ipak, ništa nisam govorila zbog mira u kući. Stalno sam pratila gdje je Makaranin, no on se smjestio za stol i sa Sinišom tamanio nareske - uvijek je volio dobro pojesti iako sve probavi pa se ništa ne prima... Po prvi puta u životu sam se napila toliko da mi dio sjećanja nedostaje. U jednom trenu sam postala svjesna da me moj dalmoš čvsto grli i ljubi dok bivši samo gleda... Nisam uopće znala kako je do toga došlo. Izvodim ga van iz sobe, dalje od ostalih i nastavljamo igru. Te večeri se dogodilo dovoljno i za manji roman. Moj bivši izlazi iz kuće, moj sadašnji ga traži, razgovaraju, rješavaju stvari, bivši je žalostan, ali me prepušta (kao da sam ja kofer ili neki komad namještaja, pa se mora postići dogovor?!) jer je Makaranin dobar čovjek i bla-bla-bla... Triježnjenje mi nije bilo ugodno. Nisam se kajala zbog onoga što se sa sadašnjim dogodilo, već zbog toga kada i pred kim se dogodilo... U tramvaju sam imala više pameti nego te večeri, što ne čudi s obzirom da je alkohol prelio sive stanice. Pred jutro su se svi razišli i ostali smo sami... Da, ostao je spavati, ali na drugom kauču kako bi mi pomogao u spremanju.
To buđenje nikada neću zaboraviti. Među nama je bio velik, starinski stol... Digla sam glavu i on je već otvorio oči. Bilo je nečeg čarobnog u tim minutama... On je stvarno ovdje, nešto smo pokrenuli. Smješkala sam se blesavo, ponudila mu kavu... I dok sam se još razbuđivala pijuckajući kavu na krevetu, on se već uhvatio metenja tepiha. :) Tako je počela naša povijest... Puno se toga od tada dogodilo, oboje smo odrasli. Iz godine u godinu sam gledala kako se mijenja, ali jedno je ostalo isto - pogled... A ruke mu već dugo nisu hladne, ali tabani jesu. :)))
Post je objavljen 26.06.2005. u 06:40 sati.