Tako se zove mala knjižica od Desmonda Morrisa, nepretencioznog bihevioralista dobrocudnog izgleda. Pa kaže:"Sposobnost LSD-a - 25 da mijenja stanje svijesti nije bilo poznato do 1943. godine, kada ju je švicarski kemičar koji je proučavo tu supstancu, slučajno pojeo." E, nije istina. Dr. Albert Hofman se prolio po ruci malom količinom visoko koncentriranog dietil amida liserginske kiseline (zato - acid) ali je i to, kroz kožu, bilo dovoljno da ga totalno rastavi... ja mislim da se bio čak negdje i uputio na biciklu pa ga je spopalo, zaboravio sam. Jebote, kad već pišeš knjigu provjeri malo podatke iako je to s Hoffmanom stvar opće kulture.
Ima i poglavlje "Ritmična sreća - plesač" Pa kaže: " U ekstremnijem obliku koji danas nalazimo na 'rave' koncertima, preostale su još neznatne tematske varijacije (opet autor bulazni, mora postojati tema i kad je neznatna, to ne valja), a glazba se pojednostavljuje do te mjere da je od nje preostao isključivo zaglušujući ritam. Pod stalnim bombardiranjem takvog ritma, raveri se kreću ili vrte (?) u stanju koje je toliko udaljeno od intelektualne rasprave koliko je to uopće moguće. To je ritmična sreća u svome najčistijem obliku." A prije toga kaže:"Neki ljudi uspijevaju proživjeti cijeli život, a da se nisu prepustili toj posebnoj vrsti sreće. Riječ je o ljudima koji se ne mogu suočiti čak ni s mišlju o kratkotrajnom odbacivanju vlastite intelektualne kontrole i koji ne mogu pustiti da 'život jednostavno teče'." E, takav sam ja nekad bio, anksiozan i inhibiran sa svim fiziološkim manifestacijama STRAHA koje idu uz to, a one su smrt za spontanost i puno drugih stvari. To je Selma Lagerloff super opisala u onoj knjizi Gusta Berling ili tako nešto, kao hladnu šaku koja steže dušu i ubija život. Pa sam se izliječio i sad sam komunikativan i spontan u tolikoj mjeri da govore da sam mahnit. A ples mi je najdraže stanje svijesti... a nekad sam stojao s pivom u ruci, drugom u djepu i samo gledao. Počeo sam mahnitati od konjaka. Sad sam dr. Evil, mogu što hoću. Ukratko, JEBO JA MAJKU INHIBICIJAMA, nema mi ništa gore nego kad pokraj mene prođe dijete uvučeno u vlastitu pasivnost i uskraćeno za pola svijeta.
Nego, da završim... na kraju knjige ima raznih definicija sreće, izdvojenih u razne kategorije. Pa da izdvojim neke...
Sreća je vedro i smireno stanje glupana među podlacima. - Johnatan Swift
Sreća... ne postoji. - Charles de Gaule
Sreća znači... ne brinuti suviše o drugima. - Albert Camus
Sreća (za narod) je ukinuće religije. - Karl Marx
Sreću određuje... stanje našeg duha, a ne okolina. - Dalaj Lama (ili je ovo iznad bio Dalaj Lama, a ovo je Marx, nemam vremena...) I na kraju, sasvim jasno se izrazio i ovaj čovo...
Sreća nije ideal razuma, već ideal mašte. - Immanuel Kant
Stoga maštajte i odjebite inhibicije i brigu o mišljenju drugih, ovo nije generalna proba, ne bi valjalo da kad budete crkavali budete žalili zbog svega neučinjenog zbog nekih patetičnih razloga.
Sreća je stanje kemije mozga. - Pooka (ne tražim je ja u drogi, MDMA ne postoji više na Balkanu, ja radim u tvornici traktora "Tomo Vinković", nešto kao probni pilot, samo je oranje u pitanju. A piloti moraju biti malo... razumijete vi mene?
Post je objavljen 25.06.2005. u 22:09 sati.