Sonny Boy Willamson rođen je kao Alex Ford 1899 u Glendora, Mississipi, USA a kasnije uzima ime Rice Miller po svom očuhu. Bio je majstor usne harmonike (iako je svirao i gitaru i bubnjeve) i dosta je putovao po jugu amerike što mu je donjelo poznanstva sa mnogim blues glazbenicima kao što su: Robert Johnson, Robert “Junior” Lockwood, Elmore James i Howlin' Wolf, čiju je polusestru oženio sredinom 30-ih. Kako je postao zet Howlin’ Wolfu i njega je podučio usnoj harmonici. Tijekom tog perioda Sonny Boy koristio se mnogim imenima tako da je nastupao kao ‘Little Boy Blue’, Willie Williamson, Willie Williams i Willie Miller a prijateljima je bio poznatiji kao ‘Foots’ jer je imao običaj rasturiti svoje cipele koliko god nove bile samo da mu budu udobne. Najpoznatiji je ipak ostao kao Sonny Boy Williamson čije je ime posudio od John Lee Williamsona iako s njim nije imao ništa zajedničkog niti u stilu niti u tehnici sviranja. Proslavio se početkom 40-ih nastupajući po cijelom jugu na KFFA radiu u King Biscuit Showu. Ranih 50-ih zajedno sa Elmore James-om i Willie Love-om počinje snimati za Lillian McMurray's Trumpet izdavačku kuću u Jackson, Mississipi-u što je ujedno proširilo njegovo područje djelovanja tako da je često nastupao u Detroitu i Chicagu. Karijeru je počeo u Chess Records u Chicagu 1955. sa hitom "Don't Start Me Talkin'" i ostao na toj etiketi skoro do smrti. 1963 oduševio je evropu turnejom na American Folk Blues Festivalu. Svojom impresivnom pojavom (visok) u svom slavnom sivo-plavom odijelu sa sportskom kapom i kišobranom, zajedno sa svojim magičnim pogledom i kozjom bradicom hipnotizirao je publiku ljuljajući se naprijed nazad, pucketajući prstima i klikajući jezikom ritmički savršeno. Svojim vještinama na harmonici zabavljao bi publiku svirajuči ponekad i dvije harmonike istovremeno (jednu svojim velikim nosom a drugu ustima) ili bi ustima držao harmoniku i svirao manevrirajući jezikom. Zavolio je evropu pa je nakon turneje ostao svirati po blues klubovima. Snimao je ponešto u danskoj i engleskoj a i sa bendovima kao što su Yardbirds, Animals i dr. ali uglavnom zbog novca. Kasnije se smirio u americi sa svojom drugom ženom i ponekad nastupao u King Biscuit Showu. Umro je 1965. u snu. Lik Sonny Boy-a kao izvođača i umjetnika prepoznatljiv je a njegova slava potpuno zaslužena. Za sam kraj sam ostavio audio isječak iz meni omiljene pjesme "Help Me."
Post je objavljen 25.06.2005. u 22:04 sati.