Vrijeme prolazi, i svaka mala suza se vech odavno osusila. A usamljene noci postaju cudan ali prihvatljiv, normalan nacin. Godine prolaze. Kao shto stara pjesma kaze, vrijeme lijeci sve rane, one ne mogu beskrajno trajati.
I onda, prijatelj, kao budala, spomene tvoje ime. Suncani dani, pijane noci, ti se smijes i kazes - ah, to je u redu! Ali onda hladna, hladna kisa, kad cujem tvoje ime.
Oprosti mi, molim te, shto sam slegnuo ramenima na zadnjem oprostaju prijatelju.
Lagano starim i osjecam se hladnije nego prije. Postao sam jako dobar u skrivanju svojih osjecaja.
Ali, jos uvijek je sve isto; draga moja, sve je isto, kad cujem tvoje ime.
---------------------------------------------------------------------------------
Ovo je bio moj nespretan pokusaj prijevoda jedne pjesme. Onome tko prvi pogodi ime autora, saljem flasu kalifornijskog vina :-).
Pozdrav.
Post je objavljen 25.06.2005. u 18:03 sati.