Sjecam se kako smo prijateljica i ja bile iznenadjene kad smo prvi put dosle u neko zagrebacko kino.
Wow, ima mjesta za noge! Wow, naslon za glavu! Wow, drzac case za sok! Wow, tepih na podu! Tepih? Buahahahahaha, da, tepih... zamisli kako bi to izgledalo doma!
Prvo i osnovno, cini se da ljudi u Zagrebu idu gledati filmove u kina. U Splitu se recimo, u kina ide jesti. Sto mastovitiji izbor hrane, to bolje. Kakve kokice! Nose se bomboni, chips i smoki, zatim kikiriki u ljusci, maruni (to su vam kesteni), kukuruz, topli sendvic, sladoled, a ponekad i cevapi. Piknik, jebateled. Samo sto se sarma ne donese u loncima. Piti mozete bilo sto. Pivo, recimo. Fino je i garantira podizanje raspolozenja gledate li neki glupi film, ali ima jednu sitniju manu - ucestale odlaske na wc. Raj zemaljski... gledate film, zderete cevape i pijete pivo i tako bi rado zapalili cigaretu... nema problema, splitska bahatost ima rjesenje i za to. Nalazite li se u kojem od zadnjih redova kina Marjan, mozete slobodno smatrati da ste u odjelu za pusace. Dok se izbacivac dotegli do tih redova, stignete ugasiti cigaretu/joint, strpati cijeli pak zvaka u usta i nakapati okice Visineom. No dobro, ako vam je neugodno, uvijek mozete otic zapalit u predvorje. Ili wc.
Kad malo bolje razmislim, ispada da mi je wc vecinu zivota bio najzabavnija drustvena prostorija. Vec sam kukala kako bi trebao bit veci, mislim, jebes wc u kojem ne mozes plesati, i kako bi trebao imati postavljene pepeljare i stolove u redu za cekanje. Sad vidim da bi mu dobro dosli i biljarski stolovi.
Gdje smo stali? Aha, da, hrana u kinima. Naravno da svo smece bacate na pod. Tko ce jos pazit i na to. Pod je linoleumski i poprilicno veselo izgleda nakon projekcije. Dva centimetra smeca, ljuski od kikirikija i bucinih kostica i masnih papira, a sve to fino zaliveno ljepljivim tekucinama poput soka ili kole. Jupiiii... mozda je sad jasnije ono smijanje tepihu s pocetka price.
Kazu mi zagrebacki prijatelji da bi ih smetalo suskanje. Vidi, stvarno, oni poshize kad tamo negdje netko u prvim redovima ima onu groooznu kartonsku vrecicu u kojoj stoje kokice. Medjutim, Split... glasni razgovori (oh, da, pa i na mobitel izmedju treceg i sedamnaestog reda u kinu), smijeh, svadjanje s glavatim bikom koji sjedi ispred vas ili bacanje kape klincu koji sjedi do vas samo su dio tog cirkusa u koji ste svojevoljno pristali doci. Smece se ponekad zna bacati preko pola dvorane (ih, di ces veceg gusta nego itnit papir negdje u prve redove). Zatim, zabavno je sms-at se u kinu i pogadjat vip-ove nagradne pitalice. Svijetlit Darth Vaderu laserom po faci. Zaderat se da je Brus Vilis mrtav nakon 15 minuta Sestog cula.
Mislite da smeta? Kako se uzme. Ako ste ikad bili u NSB-u znate koliko uzasno iritira kad samo jedna osoba suska s bombonima. Kad se vozite tramvajem, iritantne su one dvije osobe koje pricaju "tako da ih svi moraju cuti". Smeta kad tisinu narusava jedna osoba. Kad je ta tisina vec narusena grajom, kad se pretvori u kakofoniju, vise ne smeta, postaje zabavna. Za primjer mozemo uzeti neki obicni kafic u kojem svi pricaju. Smeta li? Ne smeta. To ocekujete. Nitko se ne istice, nitko ne galami, svi bruje. Poanta je u rijeci "svi".
U Splitu se ne ide u kino uzivati u filmu. Tamo se ide u kino uzivati u atmosferi, u filmu, u grickalicama, u drustvu i u cirkusu kojeg pomazete stvoriti. Sve je to dio folklora.