˝Zapalit ću 4 srpska štaba,
da ja nisam dolazio džaba…˝
Naravno poslije ove domoljubne pjesme na repertoaru Cajka bara kreću srpske folk kreveljuše…
Mislim, što reći?!
Ništa!!!!!
Nakon puno hvale, prepričavanja dogodovština iz poznatog nam cajka bara, nisam odolio a da se ne približim i osjetim paklenu atmosferu.
Da se odmah ogradim, nisam nogom stupio u objekt, nego sam samo stajao ispred i pio omiljenu mi pivu, i naravno, gnušao se na cijeli tijek događanja.
Gdje da počnem?
Aha, ovako, nakon zatvaranja svih lokalnih birceva, ljudi nemaju kud, doduše toplije je pa se može biti i vani, no većina kreće ka cajka baru.
Inače, petkom bude vele neki di džej koji ne pušta cajku, nisam doživio ali tako pričaju i ja im vjerujem.
Dolazim, poprilično vesel pred cajka bar, kad ono naš dragi i mili Thompson, nemam niš protiv čovjeka, na njegove pjesme neki odvaljuju, a ja ne, pogotovo u kombinaciji sa turbo folkom.
Mislim da bi se i on gnušao toga, ali…
E, da nastavim, ispred cajka bara ljudi puno, unutra još i više, Thompson pali štabove, pijem s društvancem pivu, kad evo ti mile mi kolegice Leelee, čudi se čudom što sam se uopće približio cajka baru, ja se opravdavam, čupam se nogama i rukama, ne vrijedi, svi me zaj…..ju, što ću, pijem i dalje onu svoju pivu.
Sad malo o ekipi koja tamo izlazi non stop.
Ovako, to su redom sve lokalne fufice koje se nadaju sponzorstvu kojeg pića, nadalje ozbiljniji, oženjeni ljudi su na drugom mjestu i ti naravno bez žena, oni naime bare i sponzoriraju one fufice, te lokalne seljačine i primitivci koji nemaju ni osnovnu školu, ali zato imaju krš od auta, i glasnu muziku, zna se koju, i na kraju naša vojska koja misli da je u nekom velegradu a ne u Banana Cityju! Dečki dragi, ovdje cure ne daju lako, ima iznimaka ali lakše je dobiti batina nego dobiti nečeg drugog i ljepšeg.
Čak je i našu Leeluu bario neki luzer (ako je dobar Leelaa, onda sori), no ona je po mom mišljenju vrlo vješto izbjegavala duge razgovore, i pijana nabacivanja.
Bravo Leelaa!!!!
I tako Thomson, već sam rekao pali, a kad je zapalio, počeo je dernek…
Počinje neka srpska turbo folk kreveljuša, čaše pucaju, staklo po svuda, sipa se i staklo sa vrata, no pjesma ne staje, adrenalin je u krvi, vesele fufice poskakuju, minjaci lete zrakom, muška ekipa pase oči, neki pasu i rukama, i sve je veselo i fino.
Da zaključim, neću se pravit pametan, dizat se iznad nečega, ali iznad ovog primitivizma i seljačizma hoću!
Spali smo na to da nam iz malte ne svakog auta, kuće, birca trešti to nešto što ja ne mogu nazvati muzikom.
Ako nekoga slučajno pitate što sluša, u repertuaru nema cajke a čim prvi taktovi krenu, rukavi se zavrću i ruke se pružaju u zrak…
Jednom rječju divota!!!!!!!!!!!!
Post je objavljen 25.06.2005. u 11:04 sati.