Marketing
Trijumf volje? Handle so, daß die Maxime deines Willens jederzeit zugleich als Prinzip einer allgemeinen Gesetzgebung gelten könne.
Pjesma u postu ispod je kolumna od Mary Smitch, objavljena u Chicago Tribune, 1. srpnja 1997; zbog nekog maila je pripisana Kurtu Vonnegutu, uglazbio je Baz Luhrmann i, naravno, naveo M. Schmich kao autoricu. Tekst od Mary nema onaj "chorus" (uhhhh, to je baš Vonnegutov stil, he he he). Fotografija iznad teksta je iz propagandnog nacističkog filma "Triumph des Willens" ili "Pobjeda volje", za scenarij i režiju kojeg je zaslužna Leni Riefenstahl.Taj film se smatra najboljim propagandnim filmom svih vremena i iako je čisto dokumentaran (sadržaj je većinom vezan za 6. "meeting" nacističke stranke u Nurnbergu, 04.09. 1934.) i estetski, navodno, pravo remek dijelo, svojom majstorskom sugestijom moći Fuhrera i NSDAP taj je film, bez imalo dvojbe, čisto sudioništvo u potpuno otvorenom i ničim prikrivenom zlu nacizma. Leni je oslobodjena optužbi i nedavno je umrla u 101. godini. Nije mi jasno kako se to dogodilo. Ja mislim da je nju trebalo prvu objesiti. Sva iracionalna mitska snaga u potpunosti ritualiziranog nacizma leži najvećim dijelom u njegovoj zaraznoj propagandi. Ritual i mit idu zajedno, pogledajte modne revije i njihovu formu, crkvene obrede i njihovu formu, nogometne utakmice i njihovu formu, uvijek ima jedan ili više onih koji upravljaju ritualom koji je već ustaljen i predvidljiv, pojedinac pasivno promatra i biva konzumiran od strane rituala... daleko najupečatljivija (zauvijek moderna) uniforma svih vremena je crna SS oficirska uniforma, estetski je savršena, baš kao i Lenin film. Nacizam je pravi šamanski obred, Fuhrer je i vrhovni vrač i sam bog, nacizam je zlo koje svoju snagu crpi iz svoje dogmatsko-neupitne mitske prirode i snage rituala kojim se ta snaga projicira u podatne, nesigurne svijesti onih koji su svoju sigurnost uvijek spremni mjeriti tuđom nesigurnošću. Leni je savršeno odradila posao, mali čovjek je nestao i zamijenio ga je svemogući i zaštitnički Fuhrer, film je dokumentaran i u tomu je njegova snaga. Dokumentarac o scenografiji iracionalne moći ljudske podatnosti koji stvara tu podatnost jer mu je to i jedini sadržaj. "Triumph des Willens" je trijumf nad onom građanskom pristojnošću koja ZAHTJEVA od pojedinca da razmisli o pristojnosti rasnih zakona, Leni je gigant u odnosu na raštrkane savjesne pojedince i razbija im svaku pomisao da su išta sposobni promijeniti. Leni je znala što radi, znala je jako dobro što radi. Isto kao što su to znali i stotine balkanskih novinara dok su sav gad koji se dogodio na Balkanu unaprijed, čak ponekad i otvoreno, ali više kroz sugestije svojih izvješća, pripremali za realizaciju, a sve užase ratnih posljedica spremno rashodovali kao nužan trošak da sad budemo svi razjebani i da nas fali tristo tisuća. Srpska televizija je bila daleko ispred drugih, ali kako da se ne sjetim Smiljka Šagolja i "nesretnog" sukoba Hrvata i Muslimana. Ili Ivana Aralice. Srpske pisce neću ni spominjati.
Ja sam cijepljen protiv rituala, ja volim trans, onaj gubitak sebe zbog samog gubitka, bez onoga komu se podajem u strahu od svoje malenosti... trans kroz ples, onaj luđački ples, kad mi onaj bezdano-ultramoćni najdonji bas iz vertikale ritma počne prelaziti u horizontalu nositelja melodije, a moje ruke prvo snagom pokreta, a onda puštenom slobodom inercije otresu iz mene moć uzetu od glazbe... kad moje tijelo postane "the best instrument I'll ever have" i kad sam ja taj koji je jedini u svemiru napravio baš to, jer sam to baš maleni JA, jedan jedini. Unikatni mali JA. Tako, jebi se Leni, jebite se svi vi što sigurnost tražite u sigurnosti samoj kako vam je zadana beskompromisom mita o tome da neko pazi na vas.
I sad dolazimo do nečega što možda niste primjetili. Chorus u Bazovoj verziji
"Brother and sister together will make it through,
Some day a spirit will take you and guide you there,
I know you've been hurting, but I've been waiting to be there for you
And I'll be there just helping you out, whenever I ca-a-an..."
Nema ga u originalnom tekstu. Tog nekoga koji će voditi i paziti i pomagati svim onim koji pate. Nema ga ni u Nurnbergu 04. 09. 1934, na nacističkom kongresu. Ili možda ima, u svom kontekstu podređenom obliku (a uvijek je taj "Netko" podređen kontekstu)... jer je Eichmann, kad ga je Mossad oteo iz Argentine, nedugo poslije priznavanja svog identiteta, na upit zašto je radio što je radio, odgovorio da se to ne može razumjeti pa glasno rekao:" Unser Fuhrer... unser Gott... ADOLF HITLER!" Tako da je Baz malo razjebao stvar. Ili je možda mislio o Prozacu, he he he, fit's the description... i da... trans... dopamin je neurotransmiter motivacije, ne nagrade... treba ga gurati i gurati, a ne sjediti i čekati da vas usvoji u svoj zagrljaj zagarantiranog, treba ga čupati i dati mu ono za što je stvoren... akciju, pokret... onaj najprirodniji prijelaz iz slobodnog pada u inerciju želje za onom magičnom ljudskom sposobnošću, sposobnošću plesa nesputanog bilo kakvim konvencijama, inercija želje za životom i svom čudu koje može neki kompleksni zvuk pretvoriti u neki jedinstven pokret najboljeg instrumenta kojim će te ikada raspolagati. Jebeš Leni, jebeš Mercedes i jahte sa helikopterima, jebeš klečanje na soli i priče čudno obučenih ljudi o tome kakav vam život treba biti. Plešite... onaj "Netko" je u vama i samo mu vi možete napraviti scenografiju u kojoj će se osjećati slobodnim... a ta scenografija je dvojba, izbor, mogućnost greške, nesigurnost, strah... plešite, strah je stvarnost kad ju se prihvati kao nešto što ne nastaje u vašoj glavi... plešite, Sloboda se vježba u odsustvu "stvarnosti", Sloboda koja može reći NE! NE, NE, NE i NE! Sloboda koja ne treba patrona ili zaštitnika koji bi joj samo zakrio plavičasto blještavilo onoga što joj može biti samo predmetom vjere... vjera. A Mudrost... ima neke veze sa ženama, dodirom, smiješkom i djecom, ne vidi se osim pod plavičastim bljeskom Slobode. Ja mislim da je to predaja... potpuna predaja beskompromisnom čudu... ne znam... sanjao sam jednom.
I još jednom... JEBI SE, LENI... KORISTILA SI LOGORAŠE NA SNIMANJIMA I ZNALA SI ŠTO RADIŠ, JEBI SE I TI I ESTETIKA RITUALA, JEBI SE, LENI... a i onaj "Netko" tko te pustio da živiš 101 godinu.
Post je objavljen 25.06.2005. u 00:59 sati.