Marketing
nešto potpuno drugačije....što sam željela kao dijete...
željela sam biti ženski pisac (sorry, još nisam smislila neku suvislu riječ ženskog roda za riječ pisac, a književnica mi se ne sviđa, nije to isto)
željela sam napisati ljubavni roman, ne tipa ljubić, nego nešto duboko, strastveno, praiskonsko...od čega će svaka stanica tijela zatitrati na istoj frekvenciji i pružiti osjećaj potpune usklađenosti..., ali samo laprdam već godinama
željela sam biti špijun, tajni agent....to me malo duže držalo, ali nisam bila kao Vladimir Putin koji je otišao u KGB i izrazio takvu želju
željela sam da mi život bude most popločen najboljim mramorom bez ijedne nepravilnosti na koju bih se mogla spotaknuti, a dobila sam viseći na kojem fali puno dasaka, pa stalno upadam bar do koljena, a ponekad propadnem tako da visim držeći se samo s par prstiju (zahvaljujem bojku na današnjem inspirativnom postu)
željela sam nekoga voljeti, potpuno mu se prepuštajući do zadnjeg atoma svoga tijela, ali sam uspješno sagradila armirano betonski zid oko sebe, od najkvalitetnijeg cementa koji odolijeva svim nagrizajućim tvarima....istina, ne samo svojom zaslugom, bilo je svesrdne pomoći
željela sam biti okružena ljudima koje volim i koji me vole, a osjećala se često kao da sam pala s neke druge planete među jako čudna bića koja ne zanima ništa drugo nego oni sami i koji te uopće ne primjećuju ...
željela sam prestati glumiti dežurnog klauna dok se sve u meni raspada...ali jako sam se dobro uživjela u ulogu tako da je srasla sa mnom....
željela sam napraviti sve najbolje što znam, a sad me stalno boli neka stvar za sve....tako da su mi već preporučili da odem doktoru...
a što da vam kažem na kraju balade o dječjim željama...ironijom sudbine došla sam na svijet i ironija je pomogla da preživim sva ona propadanja kroz rupe na mom mostu...
ili da malo preinačim poznatu izreku s ovih prostora
ironija me održala, njojzi hvala
vjerujem da vas baš nisam oraspoložila ovim postom...ali nakratko sam odbacila svoju cirkusku ulogu dežurnog klauna za koju sam zaslužila barem oscara za životno djelo, ako već nisam za svaku životnu scenu
a ovo je moj blog i mogu na njemu pisati što god hoću...unaprijed sam se ogradila njegovim naslovom...
kome se ne sviđa, ne mora čitati, samo stisne iksić u gornjem desnom kutu i ode ja u povijesna bespuća...
Post je objavljen 24.06.2005. u 22:28 sati.