Ovih dana upisujemo učenike u prvi razred.
Roditelji dolaze i kažu poneki da je trema neizbježna. Čak telefonski pitaju o svim uvjetima za upis, tako da je pedagogica rekla jednoj mami: "Ali, gospođo, nije to upis i prijemni na fakultet!"
Možda su to neke uspomene iz djetinjstva, možda je to nakon liječničkog pregleda i testiranja spremnosti za školu.
A djeca, koja dođu s roditeljima na upis, crtaju jer je to ponuđeno na jednom stolu, i ne daju se iz razreda dok ne dovrše crtež koji će ostaviti u školi, da ih dočeka kad dođu na prvi dan nastave. I imaju vremena i žele dovršiti i mogu dočekati stavljanje na ploču tih njihovih crteža.
Čini mi se da odrasli imaju više problema sa polaskom u školu njihove djece.
(Vrućina iz naslova? Samo da je spomenem.)
Post je objavljen 24.06.2005. u 21:44 sati.