Telekomunikacijske kuće su već danima u tko zna kakvim akcijama. Pardon mjesecima. Cijene usluga padaju u nesvijest. Svi se trude, ali.
Jučer razgovaramo ja i prijatelj. Ima Siemensa starog četiri godine. Raspada se. Na pretplati je i skuplja bodove da dobije novi mob.
Odmah sam mu objasnila akcije, jednog i drugog mobilnog operatera, popili piće i krenuli kod ovlaštenog partnera sklopiti ugovor. Dućan radi do 9 navečer. Uđemo 20 minuta prije završetka radnog vremena i izvijeste nas da nemaju vezu s centrom i da dođemo sutra. Prijatelj je invalid i na štakama. Počne on konverzaciju, tj. traži od prodavača da mu objasni sve moguće i nemoguće akcije. Nakon 5 minuta ugodnog čavrljanja spomene da radi na općini što je istina i drugi prodavač uleti koliko već pričate mogao si mu prodati taj mobitel. I taj drugi riješi sve u pet minuta. Odjednom veza radi, sve je ok. Moj prijatelj kupuje mobitel svojih snova i dvije minute prije kraja radnog vremena izlazimo iz dućana. Prodavačima se jednostavno nije dalo. E da, usput su grdili tog mobilnog operatera, a njihov su ovlašteni partner. Pa da grdiš onoga od koga živiš...pred mušterijom i ne znam koliko je pametno. I nije baš. Ja znam da je najveći problem što plaće kod ovlaštenih distributera za isti posao i onaj kod naših telekomunikacijskih tvrtki su nebo i zemlja. Ali možda ne bi bilo loše da im ti ljudi ne stvaraju lošu reklamu da uvjetuju njihovim vlasnicima tih firmica, tj. da ljudi imaju barem 80% plaće kao djelatnici HT-a ili VIP-a. Ovako gazda trpa lovu u džep, ljudi ne žele raditi i stvaraju negativan publicitet.
Priča je lijepo završila. Moj prijatelj je bio veseo kao malo dijete. Naredna dva sata je bio duhom odsutan i opčinjen mobitelom i sretan kao malo dijete. I bilo mi je jako drago radi toga. Ako netko zaslužuje sreću to je doista on....
Post je objavljen 24.06.2005. u 19:54 sati.