Možemo li uopće živjeti bez Plantažera? Trebali bismo se to zapitati. Prije koji sat me je Devan bio upitao ne fali li mi Plantažer. Ja sam mu samo mogla reći kako nisam u Plantažera zaljubljena pa da ne mogu disati kada ga nema u mojoj blizini. Dapače, kada ga nema blizu na Balkonu, drugačije vibracije, smirenije i duže, vladaju ovim božanskim područjima.
Znamo li uopće živjeti bez Plantažera? Ne znam. Zapravo smo nekako sasvim dobro preživljavali bez njega. Bješe to, kako nam se sada čini, davno. No brojeći mjesece i dane, vidimo da je to samo nešto više od dvije godine.
Što su tri četvrtine dana bez Plantažera naspram dvije godine i jedan mjesec s Plantažerom? Matematika kaže ništa. Mi kažemo kako znamo cijeniti male stvari i od njih praviti slonove. S takvim slonovima se lakše živi. Zato mi možemo od dana napraviti kaugumu i prežvakavati je tjednima. No žvakanje kauguma prije ili kasnije završi loše, bilo po čovječju probavu, na duge staze, bilo dramatičnije na kratke staze zbog toga što kauguma tijekom pričanja završi nekim nesretnim spletom okolnosti u dušniku.
Post je objavljen 24.06.2005. u 14:33 sati.