...
kad ljubav toliko naraste
da potpuno bih se dao
čeznem da je spoznam
i skroz zaboravim na sebe
u ljubavi koja nadilazi sebe
predajem joj čitavu svoju dušu i tijelo;
i kada se, uslijed toga, prišavši isuviše blizu i
osjećajući neopisivu svemoć njenog zagrljaja i blizine
kao odgovor istopi svaka misao i krug
tada postoji još samo buktinja, buktinja
Ljubavi!.
A buktinja ne misli. Ona plamti!!!
Post je objavljen 24.06.2005. u 13:21 sati.