Mislila sam da cu vas danas osuti hrpom detalja i podataka o koncertu Bijelog Dugmeta,ali sada nemam pojma sta bih pisala osim svog osobnog dojma i svojih osjecaja. Mozda je to zato jer nisam bila tamo kao kriticar vec kao velika dugogodisnja obozavateljica gladna njihovog nastupa u zivo. Ko ce ga znati...
Da li vam se ikada dogodilo da vam 3 sata prodju kao pet minuta,ali bez imalo pretjerivanja...e pa meni se bas to dogodilo...
Prvi je na pozornicu stupio Islamovic,a tek sto se popeo vec je zavrsio(kasnije sam shvatila da je pjevao pola sata),pa onda Tifa izasao i sisao...pola sata mi nikad nije brze prosao,i onda Bebek ..........Nisam se ni okrenula,a vec je sve zavrsilo i oni su se svi uredno pokupili,pa onda bis i kraj?!!!!!!!!!!!!!!(a bis je trajao sat vremena)
Nego da ja krenem od pocetka...Kako su nasi vrli mediji napravili paniku i objavili da kad se napuni stadion ko je usao usao je,nasa ekipica je vec od pola pet bila u djiru tj. na putu u Maksimir da se izvidi situacija pa da procijenimo kad moramo uci...putem se naravno pilo,pjevalo i puno,puno smijalo....Zakljucili smo da uopce nema potrebe da odmah krenemo ulaziti pa smo se locirali u jedan kafic u blizini(u kaficu do dere Tomson tako da se muzika iz kafica u kojem smo skoro ne cuje) i ja se pitam zanima li ikoga taj veliki koncert jer ne mres mi pustat Tomsona netom prije doticnog koncerta....
No mi si ne damo kvariti raspolozenje nego nabacimo neku zajebanciju tipicno u nasem stilu,locemo i kleberimo se...i dobro nam...E u pol sedam nas uhvatila panika ter pozurimo prema stadionu putem brzo,brzo pijuc pive kupljene za stajanje u redu...Iskreno,nije bilo nikakve velike guzve kod ulaska,samo kartu moras pokazat 3 puta i jednom te ispipaju(zakaj me nije tip pipao? Hihihi bilo je zajebancije s redarima oko toga....evo ispipaj me pliz,pipaj pipaj hahaha). Usli smo i strateski se rasporedili na lijevu stranu dovoljno blizu WC-a i standova s pivom,a opet dovoljno blizu displeju i pozornici....Pola stadiona je vec bilo popunjeno,a oni na travi su sjedili u krug i cuvali si mjesto tj. obiljezavali teritorij za kasnije pa tako i mi pruzili se na onu travu(eeeeeeeeeej bila je pokrivka na travi da se doticna ne ostecuje...kuzis? to je pun kufer moderno i proeuropski...jebo te!) ma o.k. je to stvar,al kad obratim paznju kakve se stvari zanemaruju,a na koje se polaze teziste muka mi je i obuzme me kronicni ironitis...
Znaci unutra smo,na dobroj poziciji cije razmjere stitimo od pridoslica(ivl pridoslice hihihi),kupili smo pive,ali do koncerta ima jos 2 sata...Iskreno,bojala sam se da nas to cekanje ne «spusti» do koncerta....4 pisanja,2 odlaska po pivu,od kojih je drugi bio pola sata prije koncerta ter smo pivu platili,a na drugom sanku gdje smo je trebali podici tip nam kaze:sori nema casa...........!?! Kak to misli nema casa pa platili smo pive...kak nema casa?! I sjetim se ja(joooooj sto sam pametna) i pitam doticnog mogu li mu donjet nase prazne case pa da nam da nasu pivu....naravno da mogu....i doticni je kasnije od svih to trazio...
Pet minuta prije pocetka koncerta stojimo s pivama u ruci i krece cijelo ludilo....na displeju retrospektiva Islamovica i on izlazi na binu i pocinje pjevati...Nakon toga meni sve to izgleda kao neki nestvaran san:sjecam se vlastitih vriskova,euforicnih zagrljaja,jezenja koze i prejakih osjecaja koji su me tjerali na to da se bacam po onoj pokrivki za travu,sjecam se njihovih lica ozarenih srecom i njihovih medjusobnih pogleda punih srece i zadovoljstva ter njihovih pogleda upucenih toj silnoj masi punih zahvalnosti i ljubavi...
Kasnije sam razmisljala da mora da je nenadmasiv osjecaj kad kao starac(jer, ruku na srce,oni nisu u cvijetu mladosti) i kao netko tko je prije 15 godina zatvorio jedno poglavlje u svom zivotu,otvori ponovno to isto poglavlje i shvatiti da je sve isto ko i prije i da jos postoji ista ljubav publike i ista euforija kao i prije 15 godina....Mora da je to jaaaaaaako jak osjecaj i mora da su pali na dupe kad su toga postali svjesni.....
KAZE: Mislio sam da se zvijeri boje ove vatre koja trag mi prati,i to sam mislio,a sad nosim kako mi ga skroje,po meni se nista nece zvati
PO MENI SE NISTA NECE ZVATI......e zove se i zvat ce se i ostavljen je neizbrisiv trag u srcu niza generacija i to je besmrtno...
Bio je to divan san koji je prekratko trajao i dok smo izlazili s koncerta prolazio me onaj isti osjecaj kao kad spavas i sanjas nesto lijepo pa se probudis i zelio bi samo jos malo zaspati i nastaviti taj divan san....Da mi financije dopustaju isla bih u Beograd.....oooooo kako bih isla.
Hvala im,hvala,hvala,nikada nisam i necu biti na boljem koncertu u to sam sigurna...
P.S. Ovo je poruka onima koji su na koncertu stajali meni u blizini i ruzno me gledali kad sam euforicno vristala i skakala: drugi put si kupite karte za tribine i oprostite ako sam vas slucajno nagazila ili gurnula, nisam namjerno....
Post je objavljen 24.06.2005. u 12:37 sati.