Pregled posta

U ĐELEKOVCU BEZ KANIŽAJ PAJE

Posljednji put bio sam u Đelekovcu, rodnom mjestu Pavla Kanižaja, znanog nam pjesnika i vrsnog satiričara Paje, prije gotovo trideset godina. Bijah bio u Koprivnici po nekom novinarskom zadatku i tada slučajno pročitao da mu je umro stric ili vujc, ne mogu se točno prisjetiti. Sjeo sam u autobus i na pogrebu iznenadio svoga dobrog prijatelja.
Neki sam mu se dan najavio, ali on je morao ići u Šibenik, tamo gdje mu je i mjesto, na Dječjem festivalu. Rekao mi je da se svakako javim direktoru škole Dolencu i da će me on odvesti do kuće Pajina djetinjstva.
Bio sam siguran da njegovu kuću mogu sam naći. Nekako mi je ostalo u glavi gdje je. Dobro, fulao sam pet-šest kuća, ali su me njegovi bivši susjedi, oni koji su živi, uputili na pravu adresu.
Ne znam je li ikoga bilo u staroj kući, ali u onoj novoj, u dvorištu, javila mi se vrlo lijepa djevojčica.
Naravno, to je mlada Pajina rodica, Ida.
I sve nekako mislim da je bolje kaj nije bilo Paje, jer Ida je prava. Radosna i vesela, i vrlo/vrlo mlada, za razliku od nas dvojice koji smo samo mlađahni starci, po bilo kojem kriteriju. Čini mi se, po nastupu, otvorenosti i šeretskom osmijehu, da iz obitelji Kanižaj možemo uskoro očekivati jednu lijepu, pametnu i veselu djevojku. Možda i spisateljicu.
Bilo kako bilo, fotografirah je baš pokraj Pajine kuće, pa štogod Pajo o tome mislio.
Sad sjedim u kafiću Classic No 1, u Đelekovcu.
A ovdje, Pajo moj, dvojica mladića naših godina raspravljaju uvijek iste teme: tko ima kakvu mirovinu i gdje ju je zaslužil.
Pa si mislim da je prava šteta što nema
Nigdje jajeta
Kanižaj Pajeta!

Post je objavljen 24.06.2005. u 11:38 sati.