Pronađi me u spokojnoj melodiji
koju svira tišina.
Ona tišina u ranom svitanju,
tek pred izlazak sunca.
Nikog nema..tišina samo....
Osluškuj me u treptaju srca,
vlastitog.
Onoga srca što strepi nad žičanom strunom
razapetom između dvaju svjetova.
Ispod nikog nema....ponor samo...
Dodirni me u samome sebi
u mnoštvu vlastitih misli,
slomljenih nepovratno.
Sakupi me iz razasutog sjećanja.
Ničeg nema.....praznina samo...
sophisticated_lady
Post je objavljen 24.06.2005. u 09:49 sati.