Sjedim u kafiću Kiki, u samom središtu Legrada. Nakon što sam dobro počastio komarce, sad častim sebe: dupla kava i Fanta.
Ako hoćete iskrenost, onda moram reći da se ne osjećam kao čovjek koji je prošao tisuću kilometara na vlastitim nogama. Čini mi se kao da sanjam jedan dug san. I da ću se svaki čas probuditi na svome krevetu u Trnju. I od tog me osjećaja zazebe oko srca.
Sad više neću slaviti okrugle brojke, ono 100, 500, 1000 kilometara. Sad ću slaviti samo iste brojke, dakle 1111, 2222... 7777 kilometara! To mi je nova fora. Jebeš okrugle jubileje!