Jedna od prvih destinacija za obići je bio Ajaxov stadion. Kako nisam neki nogometni fan nisam se previše tamo zadržavala. Pogledala, poslikala, provozala se metroom i vratila se u centar. Amsterdam je grad prepun kanala (btw. leži na rijeci Amstel – koja je i naziv jednog od najpoznatijih piva) i često ga nazivaju Venecijom sjevera. Ipak, moram priznati da mi se u "našoj" Veneciji bilo puno lakše snaći. Unatoč karti i jednoj od onih „lonely planet“ knjigica, izgubila sam se sigurno desetak puta (to je objašnjenje i kako sam već u prvim minutama zalutala u Red Light District).
A sad jezik - Nizozemski se meni čini kao mješavina engleskog i njemačkog jezika (sa čudnim naglaskom). Najsličniji je tzv. niederdeutschu – jednom od njemačkih dijalekata. Ali gotovo svi pričaju engleski skoro poput Skandinavaca, tako da u komunikaciji nema problema.
U centru sam nabasala i na predivan bar u kojemu sam ispila prvu jutarnju kavicu. To je totalno starinjski/oronulo (nemam pojma o stilovima pa vam malo blesavo opisujem) uređen birc u kojemu ima i raznoga jela, svježe pečenog kruha, peciva i kolača, ali sve izgleda vrlo jednostavno (nema ono šlaga na kolačima, raznobojnih mrvica i sličnih kerifeka koji naši znaju natrpati). Ja sam se odlučila za Cafe au lait i brioche sa čokoladom. Njam...
Glavno prijevozno sredstvo grada su bicikli. Tipičan amsterdamski bicikl nije montić (koji se kod nas najčešće voze), nego onako klasični bajk, star i hrđav, ručno prefarban u neku veselu boju. Općenito je grad šaren, čemu posebno pridonose mnoge gay zastave koje se viore po zgradama. Btw. iznenađenje je bio i turistički ured za isključivo gay populaciju!
(photos by Jazzie)
Post je objavljen 24.06.2005. u 08:04 sati.