Državni nam se vrh i ove godine potrudio, ne osobito uspješno, ostaviti dojam da smo zemlja u kojoj se njeguju i u život provode antifašističke tekovine. Tako smo opet gledali polaganje vijenaca i paljenje svijeća u šumi Brezovica kod Siska, slušali o Hrvatima kao prvim antifašistima u porobljenoj Europi za vrijeme Drugoga svjetskoga rata. Ove godina nas je iznenadila, ugodno, i Državna televizija (HTV), pa smo imali prilike prisjetiti se i «Bitke na Neretvi», tog nezaboravnog Bulajićevog filmskog uratka s kraja šesdesetih, filma kojem bi pozavidio (a i jest) i sam tadašnji Hollywood. Film, iako ima svojih mana, i ne može se reći da nije pristran i ideološki obojen, zaslužuje počasno mjesto u povijesti jugoslavenske, a time i hrvatske kinematografije. Nisam siguran bismo li imali prilike gledati ovaj film ponovno da nam je pokojni Predsjednik još živ i da je njegov poltron Vrdoljak još gazda na državnoj dalekovidnici! Ali nema veze, nećemo se sada baviti tričarijama…
Što je pak antifašizam? Možemo reći da je to naziv za široki politički, društveni i vojni pokret ponikao u vrijeme Drugog svjetskog rata, a cilj mu je bio i ostao borba protiv svake vrste diskriminacije, rasizma ili ideologije koja jedan narod, vjeru, rasu, pojednica ili politiku stavlja iznad života i prava drugih. Antifašizam se u tom ratu obračunao upravo s takvom politikom koju je provodila u prvom redu nacistička Njemačka, ali je taj pojam ostao trajan spomen na opasnost da se politički ciljevi pretvore u opasnost i posluže mržnjom. Stoga je antifašizam u svom pozivu na zalaganje za ravnopravnost, društvenu pravdu, poštivanje pojedinca, naroda, vjera i rasa zapravo preslika temeljnih vrijednosti i judaizma, i kršćanstva, kao i islama. Tako je svaki čovjek koji voli svoje i poštuje druge zapravo antifašist.
S druge strane, nismo se previše osvjedočili da je kod nas u Hrvatskoj antifašizam na cijeni zadnje desetljeće i pol. Valja razlikovati upravo opisani antifašizam koji nas stavlja u red demokratskih zemalja svijeta, čiji su nositelji u Drugom svjetskom ratu na ovim stranama bili partizani, od zločina koje su partizani tijekom tog rata i poraća počinili. Žrtva je žrtva, i klanjamo joj se do zemlje, a zločinac ima i ime i prezime te se navedeni zločini ne mogu i ne smiju skrivati iza pojma antifašizma, a kamo li ih prekrivati ili, nedajbože, opravdavati zločinima počinjenima od druge strane u Drugom svjetskom ratu.
Zato je omalovažavanje istinskog antifašima težak grijeh. Ne može se, s jedne strane, koketirati s desničarenjem, ustaštvom (u negativnom smislu), Crnom legijom, ciničnim prekrivenim rasizmom, a s druge strane pred svijetom glumiti «prve antifašiste u porobljenoj Europi»! Te dvije stvari ne idu zajedno; koristiti antifašizam kao masku pred svijetom je licemjerje koje vapi u Nebo za osvetom. Ili ćemo biti istinska demokratska zemlja koja gaji izvorne vrijednosti antifašizma, ili ćemo se u suprotnom pretvoriti u izoliranu ksenofobičnu satrapsku banana republiku koja živi od mitomanije obojene u crno! Kao što se to dogodilo Srbiji! Ovdje su stvari jasne; želja Hrvata za državom u Drugom svjetskom ratu – DA! Ustaški pokret i njegovo (ne)djelo u tadašnjoj Hrvatskoj – NE! Antifašizam i partizani kao njegovi nositelji – DA! Komunizam i zločini u ime partizanskog pokreta – NE! Tu se više nema što mudrovati.
Stoga bi bilo krajnje vrijeme da dio političara kod nas, kao i neke strančice, ne podilaze svojem biračkom tijelu prešutnim koketiranjem s nesretnom poviješću obojenom u crno, sve kako bi zgrabili vlast, već da se poklone žrtvama i okrenu budućnosti. Može li tko živjeti od nostalgije za potrošenom i propalom prošlošću!? Od uzaludnih pokušaja da se rehabilitira što se rehabilitirati ne može!? Zar se itko u današnjem svijetu može nadahnjivati na propaloj politici koja je ljude vrednovala prema vjeri, boji kože, broju krvnih zrnaca!? I uz sve to zvati se kršćaninom!? Isus ljubi sve ljude; u Njegovu srcu ima mjesta i za Hrvate i za Srbe, i Palestince i Židove, za Baske i Španjolce, Irce i Engleze, katolike, pravsolavne, protestante, Kineze, Japance, za sve ljude žute, crne, bijele ili crvene boje kože… Za sve ljude koji ljube dobrotu. Antifašizam je u ljubavi koja se daruje. Isus je najveći antifašist!!! Arhangel je antifašist!
Post je objavljen 23.06.2005. u 23:46 sati.