Pregled posta

ZLATO I ZLATO DONJIH VIDOVACA

Nitko nije prorok u svojem mjestu, kaže jedna stara narodna, u ovom slučaju – neistina. Jer u Međimurju u svakom mjestu živi barem po nekoliko proroka. Naime, nisam vidio da netko toliko drži do svoga rodnoga kraja, kako to drže Međimurci.
Od prvoga dana moga hodanja ovom županijom znao sam da se nalazim na posebnom području. Em što rade po cijele dane, Međimurci sve zarađeno ulažu u svoj uži zavičaj. Sve dosadašnje priče to pokazuju, pa i ova današnja.

Hotel u kojem sam se smjestio vlasništvo je ljupke Darinke i uglađenog Vinka Nestića. Ona je svojedobno radila u trgovini, a on je inženjer strojarstva.
Hotel koji drže je lijepa mala zgrada, znalački opremljenim prostorijama, u kojoj se možete odmoriti, dobro najesti, isključivo domaćih specijaliteta, okupati u obližnjoj Dravi, popiti pivo koje se proizvodi unutar samog restorana, a ako ste ljubitelj golfa možete se u toj igri okušati na prostranim terenima.
Dobro, viđali smo to i drugdje, ali ovaj vam hotel nudi ono što ni jedan drugi hotel na svijetu ne nudi: da se dobro odmorite i sve što ide uza to, pa i da dobro zaradite.

Dobro, pa ti nisi normalan! Kao da čujem usklik uvijek nepovjerljivih blogera. Gdje si vidio da takvih ludih gazda ima?
Ovdje, moj Koki, ovdje u Donjem Vidovcu.

Ako ste spremni raditi, ovdje možete zaraditi na ispiranju zlata. Naime, svojim gostima Darinka i Vinko Nestić nude prave stručne ispirače zlata koji će vas odvesti na nalazišta te plemenite kovine, pokazati kako se barata starim tradicionalnim zlatarsko-ispiračkim alatom, a na vama je da ispirući šoder, odnesete kući onoliko zlata koliko sami isperete. A sve je to uračunato u njihov dnevni pansion.
Jučer sam doista vidio da su Robi i Vlado u četrdesetak minuta ne baš žestokoga rada, isprali sedam-osam grama zlata. Budući da je to zlato najviše svjetske kvalitete, može se, kad sve platite, nešto odnijeti i doma.
Koliko? Onoliko koliko budete radili. Ja nisam vičan tom radu, ali sam siguran da bi uz stručnu pomoć Robija i Vlade, te uz pomoć, recimo Darija, mogao dnevno isprati deset grama zlata. Po sadašnjim cijenama, to je 100 eura. Meni pedeset, Dariju pedeset. Kad bismo platili troškove boravka u hotelu, hranu i ostalo, moglo bi se nešto i doma odnijeti.

Zato me zanima u čemu je štos.
- Štosa nema. Zlato ne možete naći bez naše stručne pomoći, kaže Vinko. Platite i mi ćemo vam unajmiti sve. Na vama je da dalje sami radite. Nemojte zaboraviti da su moj Robi i Vlado potomci starih dravskih zlatara, kakav sam i ja. Oni već pogledom mogu ustanoviti gdje ima zlata, a gdje možete raditi mjesecima, a da vam se ne isplati. Naime, Drava ima svoje zlatne zakone. Njih dvojica točno znaju kamo matica donosi sitna zlatna zrnca.
- Pa zašto sami ne vade zlato za sebe?
- A tko vam je rekao da ne vade? Moj sin ima već priličnu količinu zlatnih kuglica, veličine staklene oveće pikule. Ja ga zezam da skuplja zlato za buduću ženu, a on se samo zagonetno smiješi.
- Dobro, nema u Dravi toliko zlata da bi mogla nastati zlatna groznica, realnija je gospođa Darinka. Ali, zlato je dobar mamac za turizam. Onaj visoki, koji nazivamo povratak prirodi. Imamo šatore, čamce, stručnjake za ispiranje, imamo bistru Dravu punu riba, ornitološki raj, pa tko voli – nek izvoli.
- Zbog tog turizma smo i napravili golf igralište, nastavlja dalje Vinko. Sad proširujemo hotelske kapacitete, jer su nam ovi nedostatni. Gradimo i ribnjak u kojem ćemo uzgajati samo smuđeve, jer je smuđ car riječnih riba. Pa kad već moramo za golf imati vodenu prepreku, zašto u toj prepreci ne bismo uzgajali i ukusnu hranu za golfere.

Prošetao sam gradilištem. Veliki bager ne miruje cijeli dan. Baš kao što ne miruju ni njih dvoje, Darinka i Vinko. Oni su recepcioneri, kuhari, ugodni domaćini.
Obećao sam da ću doći kad završim s putem, te da ću cijelo iduće ljeto ispirati zlato. Naime, Robi i Vlado su mi otkrili neke tajne, pa sam siguran da će mi se posao isplatiti.
A do tada, šutjet ću.

Post je objavljen 23.06.2005. u 20:30 sati.