Utorak, 23:00. Zvoni mobitel.
ON: "Di si?"
JA: "Kuci."
ON: "Sta radis?"
JA: "Nista, lezim..."
ON: "Ajde, obuci se malo toplije i izlazi pred kucu."
JA: "????? ok, evo me... ?????"
U ponoc sam bila na vrhu Ucke, pila crni bambus, pusila odlican shit i uzivala...
I kada me vino potpomognuto dimom vec lagano opilo zagledala sam se u svoj grad...
Sa planine visoke 1400 m, ciji obronci dosezu gotovo do samog mora, izgledao mi je nekako nestvarno, bajkovito... Kao morska princeza...
I shvatila sam koliko volim ovaj "zaselak" u kojem sam rođena...
Volim svaku njegovu ulicu, svaki park, Korzo, svoju staru skolu, one velike dizalice u luci, prljavu i pretrpanu rivu, nas lijepi gradski sat, svaku gradsku sminkericu i lokalnog frajera, svaki kvart, onog barbu koji svira harmoniku i babu koja zica kunu, njegovo sivilo u bojama, maskenbal i sve maskare koje po njemu secu svaki dan...
Svaki kutak odise nekom uspomenom...
U ovom gradu sam odrasla, na njegovim plazama sam proplivala, u njegovom parku sam pala sa ljuljacke i zaradila mali oziljak na usnici koji i danas nosim, na njegovim ulicama setala sa svojim curama kao tek propupali cvijet i snimala zgodne decke, u njegovim bircevima popila prvu kavu, u gimnaziji se prvi put zaljubila ludo i beznadno, na Kontu dobila prvu pusu, u Palachu zavoljela rock i pivu, u Gunsima se prvi put napila i povracala, na Preluci pojela prvi bon i dozivjela spicu, izgubila nevinost na Pecinama, uz sum mora i pod nebeskom kupolom, plakala na Kantridi '99. kada smo izgubili prvenstvo, sa Delte sam tisucu puta otisla na put, u neke druge gradove i mjesta i uvijek se vracala...
Mojoj Rijeci...
Post je objavljen 23.06.2005. u 13:16 sati.