La vita e' amore, l'amore e' la vita. Ama la vita e vivi l'amore.
Jučer je Nigdjezemska (Bubimire legendo, tako mi nedostaješ!!!) slavila. Ne mogu se oteti utisku besmisla takvoga slavlja. Naravno ako se malo bolje razmisli. Mi, Bugari, Talijani i Nijemci, Japanci bili smo na jednoj strani. I možemo mi sada reći narod nije bio uz njih (kao što i nije) i ne znam ti ja kakve tražiti isprike i ali to je činjenica, to je povijest. I koji mi to sada slavimo antifašizam. A mi imali fašističku vlast u to doba. (Dok nisu došli "osloboditelji" i oslobodili nas tereta od 500.000 Hrvata ubijenih na Bleiburgu i znanim i neznanim stratištima diljem Lijepe nam naše.)
Ali nije to najteže pitanje, još je teže pitanje što njemački kancelar radi u Moskvi na proslavi 60. obljetnice oslobođenja od nacizma? Ajme apsurda! Ak je on tamo, i ako su tamo i Berlusconi i bugarski predsjednik, i ako su se oni svi skup sa saveznicima borili protiv nacizma pa jebote ko su onda bili nacisti???????? Došli mali zeleni iz svemira, a onda ih mi potukli pa oni otišli. Pa to bi bilo isto kao da dođe Mladić na obilježavanje pokolja u Srebrenici, ili da Clinton ustvrdi kako su američki indijanci umrli jer su se najeli previše datulja. Hoću reći samo ovo, povijest se može falsificirati, može se u takvim prigodama zajedno častiti kavijarom i Švabo i saveznik, ali to neće promijeniti povijesne činjenice. Čemu onda sva ta gluma, sva ta hipokrizija... I to u Moskvi! A Staljin ubio isto na milijune ljudi kao i njegov pajdo Hićo s kojim sada zacijelo dijeli sudbinu devetoga kruga pakla. Ma nek ide cijeli ovaj svijet!
Ja nisam slavio, ja sam se svađao s B i baš je bilo Ok jer smo se onda pomirili i opet je sve tako krasno među nama. I neću sada lagati da se nismo svađali kad jesmo, jebiga to je tako bilo. I kada budemo možebitno obilježavali obljetnicu naše svađe neću se sigurno praviti glup i pretvarati da je sve ona kriva, da je kriv netko drugi, kad sam kriv i ja, jer tko je lupao vratima i vikao i psovao... Možda smo se posvađali i iz prosvjeda zbog proslave toga dana, možda je negdje duboko naša podsvijest ravnala našim činima i nije dala da taj dan proslavimo dostojanstveno, već tako u buci. Jer njen je djed bio na Bleiburgu (preživio, hvala Bogu), a ja sam oduvijek mrzio partizane jer su mi stari pričali da je u tome drugome svjetskom ratu bilo najgore kada dođu partizani. Švabo dođe, uzme mlijeko, ostavi konzervu, ustaša dođe pomogne pokositi za malo masti, a partizan dođe opljačka sve, siluje, poubija marvu i za sobom sve zapali.
B i ja ne volimo lagati i oboje znamo jedno: NAROD KOJI NIJE NIŠTA NAUČIO IZ SVOJE PROŠLOSTI ONA MU SE NEPRESTANO PONAVLJA.
Post je objavljen 23.06.2005. u 13:49 sati.