...otvaram oci..polako se budim,pocinjem shvacati da je to jos jedan dan bez tebe...i znam da glupo zvuci..i znam da nisam jedina..i znam da se tisuce ljudi na svijetu trenutno ovako osjeca, no..nije mi lakse zbog toga..
kisa nemilice pada.i nebo place sa mnom..nebo se snuzdilo, a oblaci su odlucili sjesti na moja ramena i odmoriti..preslaba sam da se branim..preslaba da kazem kako je sutra novi dan i kako nakon kise dolazi sunce..i kako vrijeme lijeci sve rane
...Boze, kako sam sita tih rijeci...tko je to izmislio??neki sreckovic koji se zelio poigrati s nama tuznima, razocaranima ili neki jadnicak koji se tjesio besmislicama...
..crne su mi misli , znam, no crno je i sve oko mene...dusa mi se stisnula, srce kuca ,ali kao da ne kuca, lice mi je uvenulo, tijelo ne osjecam...misli samo tebi lete..toliku ljubav zamijenila je bol..bol, jad i tuga..
..i cekam te jos uvijek..tebe..tvoj poziv, poruku, mrvicu..nesto..cekam, a svaka minuta je vjecnost..na svaki zvuk,tisucu iglica zabije se u moje tijelo, prestanem disati,srce pocne divljati,radja se novi dan,ljudi prvi put slijecu na Mjesec..i tada shvatim..
..bila je to samo nada koja se vjesto poigrala sa mnom..pruzila mi ruku, povela prema sreci..bila je vjestica koja me vodi prema kucici od slatkisa kako bi me pojela...obmanula me..prevarila,razocarala...bila je to ona koja kazu da umire posljednja i ja im vjerujem...ona je jos tu, ali moja dusa je umrla.....
Post je objavljen 23.06.2005. u 10:49 sati.