Ne sa Vinkinom djeton, nego sa maminon i tatinon djeton. Fala bogu, sad ce mi malo past kuja jerbo mi je ćer neumorna, kad je otkrila sve prednosti "dvonožnog" transporta ... Tako da van je sad malo, barenko malo jasnije kako niman kad pisat :-) jerbo vatan Vinku po taraci, po sobi, po dvoristu ...
Počelo je pri desetak, petnajst dan, kad je prvi put pritrčala od kauča do televizije, uz glasno "jeeeeee" kad je to napokon uspila. Tome je naravno, prethodilo par neuspješni pokušaji, uz korištenje Paqmpers amortizera prilikom pada. Zanimljivo, uvik se iskrene na guzicu!
I onda je doša dan D, prvi put san je odveja u Grad na šetnju, po Rivi. Da ne spominjen da san bija jedini "mladi tata", a dice je bilo vagun, Vinka je vatala galebe po luci, zamalo upala u more, i na opće oduševljenje svita na štekatu jednoga kafića izila kašicu iz deset pokušaji i petnajst različiti položaji ... ali je zato na povratku doma prikobacila sama sebe, oborila je sve rekorde ... Bija san parkiran kod Robne kuće "Dobri", isprid banke, ne znan ni ja više koje i ko je kupija, smistin Vinku u njezinu katrigu, uputimo se doma, i gori oko HEP-a (cca 100 m dalje) okrenen se povirit kako se dijete smistilo, a ona već SPAVA. Njanci sto metri!
I šta ću, voza san se okolo, ubila je oko cca tri kvarta od ure, i onda doma na obid ...
Post je objavljen 23.06.2005. u 09:25 sati.