Ljut sam na sebe. Od divnog i krasnog, pa lako ćemo, pa ismijavanje liječničkih savjeta i prognoza, pa ovo pa ono - od svega ispade NIŠTA. Opet sam lijepo spavao, dobro se osjećam i krenuh popodne na posao, samo sat vremena da odgovorim na važne poslovne mailove. Poslije samo pola sata običnog sjedenja u stolici i piskaranja (korištenja mozga), bio sam totalno shrvan i umoran. Tako tipično za malariju i tako precizno i lijepo predviđeno od strane liječnika. Ali, ne, ja sam se morao praviti faca i podsmijehivati se svim njihovim upozorenjima kako lijekovi varaju s osjećajem zdravlja, čak sam i ignorirao to što sam protekli tjedan gledao kako dvoje kolega prolaze kroz njihove malarije; kao, znam ja kako sa sobom. E baš znam - evo i rezultata...hi hi hi. Dobio sam "nagradu" za najbrže zarađenu malariju u 20-godišnjoj povijesti moje firme u ovom gradu. Uspomena za doma, plaketa za objesiti na zid, tc tc tc. Sada moram okazati sva putovanja, moram ležati još barem čitav idući tjedan i skupo plaćati internet, jer postaje užasno dosadno. Zabavio bih se poslom - makar i privatnim, ali me, kao što rekoh, sve umara. Epizode Taličnog Toma i Asterixa se bliže kraju, možda pređem na filmove. Uglavnom, postati ću izmino tup do kraja bolesti, usprkos meditacijama. Fizička aktivnost strogo zabranjena. Lezi i ne mrdaj. Ajd' uzdravlje!
Post je objavljen 22.06.2005. u 21:18 sati.