Jučer sam se probudio, još uvijek sa sjećanjem na Milića Vukašinovića. Ali zaboravio sam ga iste sekunde kad sam si napravio sendvičić za doručak i pojeo ga brzinom bulimičnog dabra. Onda sam laganini otišao na posao. Volim jutarnje vožnjice biciklom. Ali volio bi ih još više kad bi znao da ne idem na posao. Nego recimo na neki piknik. Uz neko jezero. Začarano, po mogučnosti. Ali ne da iz jezera izleti neko čudovište i pojede mi moju, tek spečenu svinjicu, nego recimo da izađe neka vila koja kaže nešto u stilu: Imam hiljadu djevica ovdje, pozovi svoje viteze, deflorirajte te kučkice!! I često to zamišljam vozeći se do posla. Obično se vratim u zbilju kad neki djedica u opelu počne trubiti, jerbo ja presporo prelazim preko zebre. Ah ta drskost. Uglavnom, došao sam na posao i pošteno odradio svoj dan. Nema šta. Onda sam otišao doma. A navečer sam prvo otišao do Lukine djevojke, jer tamo je bilo nešto ljudi, a Richard je pripremao fondue. Ali nisam mogao ostati na gozbici, jerbo sam išao u KSET na Magnolia Electric Co. Kaubojska muzika u modernom aranžmanu. Jason Molina je kepec, a ja mislio, slušajući njegove pjesme da je neka mrcina bez zuba i sa hiljadu tetovaža i da smrdi. Dobro, malo pretjerujem, ali frajer fakat ne zgleda kak zvuči. Nu... Nakon koncerta sam skupa s Tilom krenuo doma, a kad sam došao doma, malo sam zalegnuo na kauč i gledao utakmicu između Argentinca i Njemca. No, ubrzo sam zaspao, što je bilo čudno jer do tog trena nisam imao osjećaj da sam umoran. Probudio sam se u dva navrata. Prvi je bio kad je Argentinac zabio golčugu sa sto metara. Taman sam otvorio oči kad je ovaj opalio i sve što sam mogao reći bilo je: "Jebemti mater!". Onda sam opet zaspao. Spavao sam u tenisicama. Drugi put sam se probudio u neko doba, ja stvarno ne znam koliko je sati bilo, ali pomaknuo sam miš da mi se upali ekran i vidio da mi je Tila poslala nekoliko poruka na ICQ da di sam i tak to. Onda sam otišao spavati. Da...
Neki dan dođem ja doma sa posla i upalim televizor (ovakav razvoj događaja sigurno niste ni zamišljali) a na programu serija Miss Marple. I gledam ja to malo i sve super, sve dok se gđica. Marple nije prvi put pojavila u kadru. Ne mogu opisati koliko sam se naježio vidjevši tu nesnosnu babetinu na ekranu. Užasna spodoba. Ne znam da li me ikad neka baba toliko iznervirala samo svojim izgledom. Ima jedna tu di radim, doduše, ali ta me živcira jer je skoro pa čelava. A farba si kosu. Pa si Vi mislite. Ali gđica. Marple je grozno biće. A po tome ja odmah zaključujem da je i Agatha Christie bila jedna nesnosna ženturača. Mislim, osmislila je i opisala dvoje detektiva za svog života. Babu Marple i onog poluhomoseksualnog Belgijanca. Kao prvo, nije mi jasno kako uopče tako nešto može proči. Da razložim. Njih dvoje riješavaju razne slučajeve, ponajviše smrtne. U redu, pošteno. Oni se uvijek samo slučajno nađu baš tamo gdje se odvio neki stravičan pokolj. Onda oni krenu rješavati taj zločin. Iako su uvijek samo došli u posjetu, na odmor, što već. Onda oni riješe slučaj. I to uvijek nekom svojom logikom. I nakon toga, odjebu u zalazak sunca. Uočavam dvije stvari. Prvo, nikad, ali baš nikad ih nitko ne plati za to i drugo, policija se pojavi samo kad je netko ubijen i kad se slučaj riješi. Moji odgovori na ove neopisive dileme su:
Pod jedan: nemam odgovor na ovo. Ne znam od čega žive. Još mogu shvatiti da Poirot ima, recimo, neko debelo nasljedstvo, pa samo izvlači kamate od toga, ali od čega ona huda babetina živi?
Pod dva: Očigledno je da su u policiju u predratnoj Engleskoj zapošljavali same ljenčuge. Samo su čekali da se u njihovom selu pojavi stara Marple-ica ili onaj debeli i brkati Belgijanac, pa da se bace na rješavanje pitanja ubojice, a da oni mogu jaja 'ladit.
A i baš me zanima kako je gđica. Marple izabrala baš karijeru detektivke. Za onog debelog još mogu shvatiti. Ajmo reći, pametan je i ajde da ona moja teorija o nasljedstvu stoji. Frajer nema pametnijeg posla, jer Interneta onda nije bilo, a kao dječačić u Belgiji je uvijek otkrio tko je malom Jean-Pierreu ukrao pikule, pa se malo bacio na rješavanje zločina. Razumljivo. No, babac Marple mi nije jasan. Zašto on nije postala švelja? Ili glumica. Kud baš detektivka? I to jedna od onih kojoj nitko ne plača. Brijem da... ne u biti siguran sam da je baba Marple još uvijek djevica. Neminovno je da se nikad nije uhvatila pimpeka. Jer da je, ne bi joj padalo na pamet da na ladanju, gdje je gomila udovaca, neženja i srednjosškolaca, ide rješavat zagonetku o ubojstvu vrtlara Henrya. Dok bi se o tom brinula policija, ona bi se fukala. Eto. To je moje mišljenje o tome. Derundgajst!!
Post je objavljen 22.06.2005. u 17:09 sati.