Printer kupila prije 45 dana. Sada je jednu trećinu jeftiniju u stvari 400 kuna što su recimo jedne natikače. Prije dva tjedna sam htjela kupiti fotić sad je već slični performansi 100 kuna jeftiniji (druge marke). Televizor 72 ekran je pol jeftiniji nego prije godinu dana. A ne padaju samo cijene tehnike. Ovih dana su se počele rušiti cijene voća i povrća, a kroz dva tjedna nas očekuju ljetne rasprodaje.
Upravo čitam da se pamučna majica može kupiti za 12 kuna, a čak nije iz Kine. Ne mogu više ništa vjerovati.
Jasno je meni i da je Miško izgubio na cijeni, ali omjeri cijena roba me sve više iznenađuju. Pojeftinili su memorisijski stickovi, cd-ovi, a 500 komada papira je ispod 100 kuna što znači da jedan košta 4 lipe. Jasna mi je i onda cijena fotokopiranja od 16 lipa. Vrlo mi je jasna....
Ali mi nisu još uvijek jasne neke cijene. Kao recimo da je prosječna cijena apartmana za 4 osobe ove godine narasla na 50 eura na dan. Tjedan dana 350 Eura. Da sezona traje i 8 tjedana to je 2450 eura, od čega postoje ne kažem određeni troškovi, ali zadnji krevet u kome sam spavala onomad u Istri je imao madrac star jedno 20 godina, a upravo čitam da je novi 250 kuna.
I kad se sjetim cijena vanpansionskih usluga pol mi je dvanaest. Ali na moru ne šparam. Ako idem, a idem, onda mi nije žao jednog soka, ručka ili sladoleda. Da i unaprijed se traži pol love. A ko meni garantira, da kad se ja pojavim u tom terminu recimo neće biti mjesta ili .... ma ne znam. Normalno je da se ljudi žele osigurati, ali sve mi je to malo mrvicu pretjerano.
Jer da svaki dan idem u toplice, s ručkom u restoranu bi potrošila 80 kuna i benzin nek me košta 30, dakle za sedam dana maksimalno 1000 kuna, a na Jadranu je to utopija. Ili nije. Toplice nisu Jadran i naše stvarno zaostaju desetljećima za slovenskima, ali....
Pitam se koliko su u stvari realne neke cijene. Iako znam da su cijene u konačnici rezultat popune i potražnje. Što ljudi više traže neku destinaciju ili proizvod ili uslugu cijene rastu. A cijene ne moraju padati zato što proizvod nije tražen, nego zato što konkurencija nametne rat cijena. Objektivno naš Jadran, nema konkurenciju. Najljepše je more na svijetu i košta. I zapravo neka. A ja ću raditi, raditi, raditi i možda zaraditi za svoj neki grunt na Jadranu. Ima dana. A grunt na Jadranu bi me jako veselio. Recimo Brač ili Šolta bi mi savršeno odgovarali. A i Zadar mi je sasvim ok. Dapače. Može i Makarska. A za grunt u Dubrovniku morala bih svim komitentima podići cijene barem 100% i šparati narednh 10 godina,
Post je objavljen 21.06.2005. u 21:02 sati.