Zadnji tjedan. Zadnja dva dana. Ne uključujući danas jer 2 puno bolje izgleda nego 3. To će biti problem kada dođe zadnji dan i kada ga nebude bilo, i ispast će da je zadnji dan bio jučer. «ne uključujići danas» je zanimljiv pojam. Što ako ne računamo zadnji dan života i ispadne da smo umrli jučer i da smo zakasnili na svoj pokop? Zakasnili na put duše negdje daleko gdje se računa svaki dan unaprjed? U tom slučaju bi imao još 4 dana ispred sebe, i kada bi došao do petka bi se osjećao kao da moram nešto raditi i kada shvatim da nema posla taj dan bi se spremao za onaj dan za dva mjeseca kad opet počnem radit. U subotu bi se opustio i napokon shvatio da su praznici. U tom slučaju također, kada bi umrli bi ne samo bili na svom pokopu već bi ljude odpraćivali doma, bili rame za plakanje, i popili pivu u svoje ime prije nego što spontano padnemo na pod bez daha. Takav fenomen bi ljudi nazvali srčanim napadom, i kada bi autopsijanti vidjeli da nema ni jednog simptoma takvog napada prešutjeli bi i ponadali se da nije neka epidemija.
Ovo bi se u nebesima računalo kao krađa dana jer nebi umrli na dan kako treba već bi se švercali još jedan. To bi ih sigurno naljutilo, dok ako bi naše duše stigle jedan dan ranije nitko nebi rekao ni riječ. To ti je demokracija za tebe. Istina, jedan dan je vrlo skup za nebesa. Moraju se potruditi i potrošiti mnoge novce i resurse da osiguraju da taj koji krade dan ne nabasje na nekoga na koga nebi smijeo pošto to nije bilo po nebeskom planu. Isto tako, trebali bi osigurati da, znajuči da će umrijeti, ne podigne osiguranje na sebe za svoju obitelj u iznosu od milion ili više eura, i kada bi umro njegova obitelj bi bila nenormalno bogata, usprkos nebeskom planu po kojem su morali za dve godine prodati auto i umrjeti od manjka medicinskog fonda. Ne samo to, već bi dan više mogao motivirati tog koji zna da postoji nešto više nakon života, da ne napišu knjigu naslova «bez brige, ipak ima boga» koja postane best seller. Veći čak od biblije, koji je smatran najvećim best sellerom u povijesti, pa čak veći od «Mein Kampf», i ljudi prestanu biti krščani na temelju toga što su krščani samo zato što se boje da nema ništa nakon života. To bi zbunilo nebeski plan koji je planirao da par velikih demokratskih šefova iskoriste Novi Zavijet da podpišu zakon o ne radu nedeljom, što bi jednoga dana malog dječaka ubilo pošto nije mogao potražiti pomoč nakon pada sa bicikla. Taj dječak je trebao postati arheolog, koji je trebao pronaći prvi pravi dokaz o iznanzemaljcima na malom nadpisu unutar jedne piramide sa adresom firme koja ju je napravila: «Faraon Trade, zip zip bu zup Darwin, Mars». Ovo bi svijet naveo na prvu komunikaciju sa marsovcima, i njihove komunikacije postale bi veliki novčani dobitak kada bi tranzakcije tehnologije započele. Ovo bi trajalo dok marsovci nebi otišli u hollywood i vidjeli filmove poput «marsovci napadaju» i «rat svijetova», nakon čega bi se naljutili i pokazali svijetu kako bi to oni zbilja napravili.
Dakle sada shvačate zašto nikome ne paše da računamo dan unaprijed... Istina, makar jeftinije, ni računjanje u natrag isto nije dobro, ali je jeftinije, pa se da prihvatit.
Post je objavljen 21.06.2005. u 11:27 sati.