Boj za DakTo – 173. Zračno-desantni zdrug
Pripadnici (padobranci) američkog 173. Zračno-desantnog zdruga, pomalo suludo, obožavali su upuštati se u okršaje s protivničkim postrojbama. Shodno takvom nepromišljenom i doista agresivnom stavu svih pripadnika američkog 173. Zračno-desantnog zdruga, postrojba je znala pretrpjeti velike gubitke. Tijekom lipnja 1967. 173. Zračno-desantni zdrug upustio se u bojeve s regularnom vojskom Sjevernog Vijetnama u brdskom području Južnog Vijetnama oko DakToa. Vojnici Sjevernog Vijetnama tu su se dobro ukopali i utvrdili, a nakon niza napada pripadnika 173. Zračno-desantnog zdruga brojčano stanje postrojbe znatno se smanjilo. Gubitci su bili znatni pa je zdrug dobio zapovijed da se izvuče iz borbe i odmori se u gradu TuyHou. Kada su Sjeverno Vijetnamske postrojbe počele nagomilavati snage u pokrajini Kontum uzduž kambodžanske granice u to područje zrakom je prebačena američka 4. bojna 503. pješačke pukovnije kako bi onemogućila nagomilavanje Sjeverno Vijetnamskih snaga. Prvi padobranci u to područje stigli su 1. studenog, a već 6. studenog uspostavili su bojni dodir s protivnikom u blizini BenHeta.Tijekom cijele noći sjeverno vijetnamski vojnici napadali su priklještenu američku 4. bojnu na koti 823 , a s dolaskom jutra padobranci su mogli odahnuti jer se na protivnika sručilo helikoptersko topništvo i zrakoplovi F – 100. Pripadnici 4. bojne nakon toga su povučeni, a zamijenili su ih padobranci iz 1. bojne, a njima su se 12. studenog pridružili i padobranci iz 2. bojne 503. pješačke pukovnije. Nadnevka 12. studenog padobranci su se pripremali za napad na kotu 875, a zadesila ih je i katastrofa. Naime, pretrpjeli su 'prijateljsku vatru', jedna je bomba iz zrakoplova F – 100 greškom je pala na njih, te je pri tomu ubila 20 padobranaca. No, unatoč tomu postrojba se nije slomila već je nastavila snažno napadati dobro utvrđene bunkere i zakone protivnika i do 22. studenog uz znatne gubitke zauzela je sve utvrđene položaje protivnika. Tako su bojne 173. zračno – desantnog zdruga pokazale neuništivi duh padobranaca, dok bi se druge postrojbe tu sigurno slomile.
Marinske pukovnije – Hue siječanj – veljača 1968. godine
Tijekom provedbe operacije 'Tet' postrojbe sjevernovijetnamske vojske i Vijetkonga zauzele su grad Hue, staru carsku prijestolnicu Vijetnama i vrlo važan grad u tom području. S namjerom da ga preotmu i povrate prve su krenule američke postrojbe marinaca iz baze PhuBaji kojima je zapovijedao brigadni general Lahue. Prva je krenula satnija A 1. bojne 1. marinske pukovnije s namjerom da provede nasilno borbeno izviđanje grada Hue. No, ova je satnija ubrzo snažno napadnuta od protivnika, pa joj je u pomoć krenuo dio marinskih snaga pod zapovjedanjem pukovnika Marcusa Gravela koji se kroz kanal PhuCam probio u grad. No, te su snage stigle samo do mosta Nguyen Hoang gdje su zaustavljene. Do 4. veljače stiglo je još marinaca koje je vodio brigadir Stenley Hughes iz 1. marinske pukovnije. U tim borbama marinci su po prvi put suočeni s drugačijim načinom borbe od do tada naučene u Vijetnamu. Borba se vodila izbliza, 'oči u oči', često je prerastala u borbu 'prsa o prsa', a marinci su s morali krčiti put i izvlačiti jednog po jednog protivnika iz dobro utvrđenih zgrada, koje su opet bile jako i znalački utvrđene. Marincima je potporu pružalo nekoliko tenkova tipa M48 i nešto bojnih gusjeničara tipa 'Ontos' koji su na sebi nosili po šest netrzajnih topova. Najteže su se borbe vodile za staru utvrdu i trajale se sve dokraja veljače, dok se Vijetnamci nisu povukli iz te utvrde.
Post je objavljen 20.06.2005. u 21:19 sati.