Djevojčica: Mamice, uhvatila sam pred vratima leptira. Vidi kako je divan, bijel i lijep! Nije stajao na cvijetu, ležao je na zemlji, onako , na jednoj strani. A ja sam skinula nanulice da ne lupaju i pošla polako, polako, da me ne čuje i - stisnula sam ga s ova dva prstića. Ali on nije mahao krilima, kao što mašu leptiri u parku kad ih ulovimo. Bio je miran. Mamice , nečeš vikati na mene što sam ga ubila?
Majka: Ne, dušo, ti si ga oživjela.
B. Koneski
Post je objavljen 20.06.2005. u 21:05 sati.