Marketing
Kod kuće je najgore
Itaq sam ja danas bila vrijedno stvorenje, pošto mi je stara imala temperaturu (i još je uvijek ima) pa mi se obilo u glavu... Tj., svi su nezahvalna čudovišta u mom stanu. Prije 2-3 sata kaže ona (stara moja) da netko ode u dućan. JA, koja sam iskorijenila prašinu, usisavala, prala suđe, očistila prokletu pećnicu – JA da idem u dućan ?! Da se spremam sat vremena da odem u dućan po je..ni ocat ?! Naravno ! Tko bi drugi... Ne dao bog da ode ono malo smeće od mog brata koje btw, cijeli prokleti dan (od 9 do vremena kad je trebalo u dućan) sjedilo i igralo komp... On se usuđuje reć': «Zakaj ona ne bi otišla, ha ? Tak' i tak' nije danas niš' napravila...» E, tu je granica raspuknuta... U svom sam pravedničkom gnjevu njemu opsovala sve po spisku i barem mu pokušala nabacit' osjećaj krivnje jer je žena koja ga je rodila bolesna, a on joj neće pomoć', ali pošto je on (? još nisam skužila) bezdušno biće, nije mi uspjelo... Na kraju je majčica otišla sama u dućan jer joj se nije mene dalo čekat' da se spremim, a buraziću (tepam jer će vjerojatno čitat' ovaj blog) se zaštekala igrica... hihihi... tko se zadnji smije...
... ne, ne dobije fiftyja... to je on meni zgodan, pa ga zato stavljam...
poosa !
Post je objavljen 20.06.2005. u 19:15 sati.