Chris Stevens je bio jedini DJ postaje K-BHR u gradiću
Cicely na Aljasci. Imao je dugu smeđu kosau, bio prezgodan,
visok, vitak, filozofirao je u eter i vozio Harley (slin).
Chris Stevens je jedna od najpoznatijih uloga glumca
Johna Corbetta, koji je visok, vitak, prezgodan i ima
dugu smeđu kosu.
Iako fikcionalan, Chris je bio veliki utjecaj na mene u
ranim puertetskim godinama. Muškarci koji mi se danas
sviđaju fizički jako liče Corbettu, a ne odmaže ni Harley.
Što se dijela o DJima tiče........
DJi su jednostavno cool. Plaća ih se da puštaju CDe, intervjuiraju
glazbenike,uvijek si nađu kartu za neki dobar koncert, a budući
dijele nagrade (karte,CDe,majice etc) nezasluženo ih cijenimo još više.
Osim toga potajno im zavidimo i želimo biti cool kao oni.
Nije bitno jesu li oni zaista cool, jer tako dugo tvrde da jesu
da im gotovo svi vjeruju. Uzet ću za primjer xXx u mom gradu.
xXx slušaju svi od 13-40 godina.
Na xXx radi 99,5% muškaraca i u pravilnim intervalima uzima se
podmladak ( stariji srednjoškolci, mlađi studenti).
Oni su uglavnom bahati i puni sebe jer rade cool posao, pa
misle da su i sami cool kao takvi.
Neki se i danas, nakon neminovnog odlaska s radija bave glazbom u
drugim oblicima, a drugi i dalje neuspješno pokušavaju biti cool.
(Ponekad se pitam što će se dogoditi staroj gardi, osnivačima radio
postaje....što rade DJi u penziji ??)
U ranim pubertetskim danima sam jako koncentrirano slušala
xXx i njegovog slabijeg suparnika (veliki minus su bile naporne voditeljice)
Stvari bez kojih se u to vrijeme nije moglo bile su nagradne igre,
top liste i glazbene želje. Samo na kazete, koje su uvijek pripravno
stajale u liniji, potrošila sam, po slobodnoj procjeni blizu
1000 kn.
U to vrijeme nisam mogla ni pomisliti da ću jendog dana biti neupućena
u top liste, kao što sam često danas, kad ih pratim kutkom oka.
Imala sam pristojno znanje o glazbi i filmu, koje se danas topi.
Naravno, jaaaaako sam željela biti DJ, pa sam se ubacila na
školski radio, no on je propao, naravno.
Onda se dogodio tehnološki napredak, prestala sam biti ovisna o
DJima, dala im cipelicu i počela nabavljati glazbu na nelegalne načine
(Audiogalaxy, Napster,Kazaa).
Godine koncentriranog slušanja i frustriranog DJstva ostavile su
traga na meni
*Spavam s daljinskim od linije ispod jastuka
*Bez daljinskog život je nemoguć
*Napisala sam maturalni rad o rockeru
*Jedna od najdražih knjiga mi je High Fidelity, a volim i film,
te posebno glavnog glumca Johna Cusacka (začudo, vitkog,visokog i
smeđokosog)
*Sastavljala sam mix tapes za sebe,za druge i za specijalne prigode,
a sad to isto radim s CDima
*Prije nego što sam uopće platila pržilicu i odnijela kučište u
servis,sastavljala sam track list-e za buduće CDe, sastavljene od
hrpe mojih MP3a
*Na nedavnoj svečanoj večeri glazba je bila uglavnom loša.
Danima nakon večere lupala sam glavom u stol zašto nisam donijela
svoje CDe i preuzela stvar. Počela sam bilježiti stvari za buduće
slične derneke.
Rekla bih da bolujem od sindroma neostvarenog DJstva.
Post je objavljen 20.06.2005. u 17:19 sati.