Marketing
Malo mirisa mora, malo zvukova valova, malo sunčevih zraka
Prije dva tjedna proveli smo tjedan dana u Crikvenici. Možda nismo prvi koji su ove godine otišli na more, no otvorili smo našu obiteljsku sezonu ljetovanja, iako sam ja išla zbog posla i uglavnom bila cijele dane on and off zauzeta. Na sreću, Crikvenica je mali grad, a mobiteli odličan izum (hihi, ne mislim baš uvijek tako), pa sam pauze vrlo lako iskoristila da se na brzaka nađem sa svojima, koji su dali sve od sebe da potroše i moj dio gušta. Šteta da propadne, je l'.
Crikvenica u predsezoni već je puna turista, uglavnom pripadnika krajnjih grupa životnih dobi: tu su starčeki kojima bi izlaganje jarkom ljetnom suncu i visokim temperaturama vjerojatno vrlo uspješno smanjilo broj godinica koje bi željeli proživjeti, a tu su i roditelji s malim bebama, koji moraju biti krajnje okrutni da svoj podmladak odvedu na more u sedmom ili osmom mjesecu, osim ako se ne namjeravaju zatvoriti u klimatiziranu viksu (jerbo se najveći dio dana ionako ne bi smjelo biti na suncu, to smo već naučili), što opet dovodi do pitanja čemu u to doba godine ići negdje drugdje. Ne računam one koji na moru žive, se razme. A ne računam ni one kojima je more, recimo, Baltik. I ne računam one koji imaju djecu koja više nisu bebe (ovo posljednje sam dodala samo zbog demjanice).
Grad je, naravno, sređen k'o bombončić, odnosno, kao i uvijek. Promenada je sva u bujnoj vegetaciji, trava pošišana do zadnjeg listića, kraj stazica su postavljene nove klupe i kante za smeće, vrlo lijepo usklađene međusobno i s okolišem.
U središtu Crikvenice nalazi se marina, a u marini su, osim na Crnom molu, naj in kafići (to su vam na prvoj slici ovi čije su terase skrivene krošnjama) u kojima ranojutarnju kavicu pijuckaju domaći, Zagrepčani i turisti upućeni u lokalne prilike. Ostali piju gdje stignu. Mislim, nije da ćete bilo gdje dobiti lošu kavu ili uslugu, ali možda ćete se začuditi što su neke terase sablasno prazne, dok se na nekima ne može dobiti slobodan stol.
Plaža, plaža... Crikvenica je vjerojatno naš prvi grad koji je naplaćivao ulaz na plažu - tako je otkad sam prvi put bila u Crikvenici (a bila sam mlađa od svoje nasljednice), tako je i danas. Naravno, postoji i dio plaže koji se ne plaća i nije mnogo lošije uređen od ograđenog dijela. Međutim, crikvenička plaža je legendarna. Na njoj jednostavno nema što nema i osobno mislim da je pravi pravcati raj za klince. Svakih par metara nalaze se penjalice i ostala čuda prilagođena različitim uzrastima, od onih koji jedva hodaju do onih koji se suvereno pentraju po najkompliciranijim konstrukcijama. Tu su i tereni za odbojku na pijesku, raznorazne sandoline, kajaci i pedaline, kafići, zahodi, tuševi i sve drugo što poželite.
I, recimo, nešto što me dodatno fasciniralo jest krajnja samokritičnost Crikvenčana kad je u pitanju izgled njihova grada, uređenost plaže i pripremljenost za sezonu. Iako je sve k'o po špagi, oni uglavnom smatraju da to nije dovoljno dobro i da uvijek može i mora bolje. Onda se sjetim nekih drugih krajeva u kojima je premija ako se na plaži uopće nađe tuš, ali čiji stanovnici cvatu od ponosa kako je sve super i najozbiljnije vam naplate sokić četrdeset kuna, jerbo vam mora biti čast popiti ga na njihovom dijelu kamenjara. Zanimljiv mi je taj odnos samokritičnosti koja je proporcionalna s uloženim trudom i apsolutnog nedostatka spomenute osobine, koji je također proporcionalan s nedostatkom bilo kakvog truda, ali zato također proporcionalan želji za zaradom. No dobro, to je već druga tema.
Odavde, ako je potrebno, skaču Mitch i tete u crvenim kostimima.
Jedna od rijetkih plaža na našem dijelu Jadrana s rampom za invalide. Naravno, postoje i zahodi prilagođeni osobama s posebnim potrebama. Nema veze s invalidima, no ima s odnosom prema okolišu: svako malo nalaze se ogromne kante za sortiranje smeća, s molbom gostima da paze kamo bacaju svoj otpad i tako daju svoj doprinos očuvanju prirode.
Odlično su uredili mediteranski vrt: posadili su hrpe bilja koje raste na prostoru Sredozemlja i označili ga natpisima na latinskom.
Da ne mislite da je sve lijepo, e pa nije. Iako su Crikvenčani nedavno proslavili 110 godina organiziranog turizma u svom gradu, iako je sjeverni Jadran jedna od prvih turističkih destinacija uopće, iako se ovdje svojedobno odmarala svjetska elita, danas se u središtu grada mogu pronaći napušteni i poluraspadnuti hoteli, jer se, izgleda, nikome ne isplati obnoviti ih, otvoriti nova radna mjesta i, na kraju krajeva, dobro zaraditi. Hotel Therapia navodno se preuređuje, iako trenutačno izgleda i više nego depresivno, a pogledajte samo kako je tužan pogled na Miramare, hotel koji je u svojim najboljim danima ugostio brojna svjetski poznata imena.
I za kraj, evo par sličica bez kojih nema albuma s mora: galeb i obavezni zalazak sunca. Kič, pravi primorski ugođaj ili romantika, prosudite sami.
Post je objavljen 20.06.2005. u 16:11 sati.