"Život se daje potpuno samo kada se s rađanjem daju također ljubav i osjećaj koji omogućuju reći "da" tome životu. Upravo iz toga jasno proizlazi koliko se protivi ljudskoj ljubavi, dubokom pozivu muškarca i žene sustavno zatvarati vlastito zajedništvo daru života".
"Pseudo-sloboda temelji se na banaliziranju tijela, koje neizbježno uključuje banaliziranje čovjeka. Njezina je pretpostavka da čovjek može sa sobom činiti sve što mu je volja: njegovo tijelo na taj način postaje nešto sporedno s ljudskoga gledišta, nešto sa čime se može činiti sve što se hoće. Libertinizam koji potiskuje u drugi plan otkrivanje tijela i njegove vrijednosti zapravo je neki dualizam koji tijelo izlaže prijeziru, smještajući ga, da tako kažemo, izvan istinskog bitka i dostojanstva osobe".
Postoji neki "relativizam (koji)... ne priznaje ništa kao konačno" te "ostavlja kao posljednje mjerilo samoga pojedinca s njegovim htijenjima i pod krinkom slobode postaje za svakoga tamnica te odvaja jednu osobu od druge".
"Bez svjetla istine, svaka je osoba prije ili kasnije osuđena posumnjati u dobrotu samoga života i odnosa od kojih je ovaj satkan, u vrijednosti vlastitog zauzimanja da se s drugima nešto zajednički izgrađuje. Ne radi se samo o osobnom zalaganju protiv relativizma. Svi su pozvani boriti se protiv njegove razarajuće prevlasti u društvu i kulturi".
Post je objavljen 20.06.2005. u 16:25 sati.