Nedavno je Demjan pisala o flertu. Kada imaš voljenu osobu koja u tom trenutku nije s tobom, a netko drugi ti poklanja malo više pažnje nego što je uobičajeno. Pitanje je bilo prihvatiti taj flert (nevino, bez ikakve iluzije rađanja nečega više) ili odmah sasjeći to u korijenu. Razmišljala sam o sebi i nisam uopće mogla shvatiti koja je moja taktika. Niti sama nisam znala što radim u tom slučaju, iako mi se dogodilo već više puta.
I onda mi je u nedavno netko drugi ukazao na to. Naime, da krenem ispočetka. Bila sam u vani do zore, bez dragoga. Ludi parti na više lokacija, puno popijenog alkohola. A znate kako ljudi postanu iskreni kada si popiju. Razgovaram ja tako sa prijateljem – on bez cure vani. I ne, nije to ta flert situacija, nego on komentira moje ponašanje. Kaže da prati tu večer kako mi se par frajera nabacivalo i da ga je oduševila moja taktika. Nisam ih bahato i bezobrazno odbila poput nekih cura, niti sam ušla u neki flert s njima. Jednostavno sam popričala, održavajući upravo onu distancu da shvate da ja ne želim ništa više (čak niti platonski), a da ne budem bezobrazna, bahata ili umišljena. Kaže frend da bi bio jako sretan kada bi znao da i njegova cura, kada je bez njega vani, ima istu taktiku kao ja!
Ipak, očigledno ima situacija i kada sam krivo pročitana. Sjećam se jednog ludog tuluma. Mnogi imaju uvijek izgovor pijanstva – kod mene to ne prolazi jer ne pijem. I dakle razgovaram ja sa jednim tipom. Bez veze – stojimo u društvu i razgovaramo. I usred razgovora (btw. o vrstama tjestenine koju volimo jesti) kaže on meni „ali znaš ja ti imam curu“. Ja blijedi pogled i nevjerica. Wtf?
Post je objavljen 20.06.2005. u 12:06 sati.