Rock ponovno ulazi u modu.. bar što se tiče koncerata u lijepoj našoj.. To mi je jako drago jer smo napokon mi rokeri došli na svoje.. Evo ovaj tjedan je gostovao Sardinas, pa 28.06. svira legenda bluesa Chuck Berry, 04.07. Heroes Of Woodstock: Ten Years After, Iron Butterfly, Country Joe Mcdonald, Canned Heat.. Baš zbog ovog zadnjeg pišem ovaj post..
Kad sam čuo vijest da dolaze legende poput Ten Years Aftera, Canned Heata i Iron Butterflya skoro sam pao na guzicu..
SVAKI ROKER KOJI IMALO DRŽI DO SEBE NAPROSTO MORA IĆ NA OVAJ ZADNJI KONCERT!
Evo ponešto informacija o ovom zadnjem događaju..
Ten Years After osnovani su 1967. u engleskom Nottinghamu u postavi Alvin Lee (gitara), Chick Churchill (klavijature), Leo Lyons (bas) i Ric Lee (bubnjevi), kao eksplozivni rock/blues kvartet čija je dramatična, 10-minutna izvedba skladbe "I'm Going Home" na zaključnoj večeri Woodstocka postala jednim od neospornih vrhunaca festivala. Do 1975., kada se Alvin Lee opredijelio za samostalnu karijeru, grupa je nastupala na brojnim turnejama i festivalima (Newport, Isle Of Wight...), a do početka novog milenija tri puta se ponovno okupila zbog kratkotrajnih turneja i jednog albuma ("About Time", 1989.). Početkom 2002. članovima-utemeljiteljima Churchillu, Lyonsu i Leeju pridružio se mladi gitarist Joe Grooch i Ten Years After nastavljaju karijeru u toj postavi, s repertoarom klasičnih i novih pjesama.
Iron Butterfly jedna su iz niza grupa predviđenih da nastupe na Woodstocku, ali se zbog sveopće pomutnje izazvane organizacijskim problemima i lošim vremenom nisu uspjeli popeti na pozornicu. No, taj kultni 'progresivni' hard rock sastav, osnovan 1966., svakako ulazi u najuži krug miljenika 'Woodstock generacije', ponajviše zahvaljujući 17-minutnoj skladbi "In-A-Gadda-Da-Vida" s istoimenog albuma iz 1968. koji je u nakladi od pet milijuna primjeraka postao prvi platinasti album u povijesti američke diskografije. Legendarni bubnjarski solo u najpoznatijoj snimci Iron Butterflyja odsvirao je Ron Bushy koji nastupa i u sadašnjoj postavi zajedno s basistom Lee Dormanom, također članom grupe na snimanju LP-a "In-A-Gadda-Da-Vida", dok su preostala dva člana klavijaturist Larry Rust i gitarist Charlie Marinkovich.
Canned Heat osnovani su 1966., nastupili su na drugom danu Woodstocka između Santane i grupe Mountain. Tu blues-boogie instituciju pokrenuli su zaljubljenici u blues i veliki specijalisti žanra, korpulentni pjevač i usni harmonikaš Bob "The Bear" Hite te gitarist Alan "Blind Owl" Wilson, kojima su se pridružili drugi gitarist Henry Vestine, iskusni studijski basist Larry Taylor i bubnjar Adolfo "Fito" de la Parra (zamjena za izvornog bubnjara Franka Cooka). Hitovima kao "On The Road Again", "Let's Work Together" i "Going Up The Country", od kojih je ovaj prvi usvojen kao neslužbena špica filma "Woodstock", grupa je odigrala ključnu ulogu u popularizaciji bluesa među publikom rocka i u svojoj neprekinutoj povijesti surađivala je s nizom blues velikana: od Johna Lee Hookera i Memphisa Slima do Skipa Jamesa i Alberta Collinsa. Nažalost, 1970. umire Wilson, 1981. Hite, a 1997. i Vestine. No, bubnjar Fito de la Parra uspio je održati grupu Canned Heat na životu, a u njoj od 1999. sviraju Greg Kage (bas), Dallas Hodge (gitara), John Paulus (gitara) i Stanley Behrens (harmonika i saksofon).