Svatko nosi svoj križ, a ja živim s Pajom Patkom.
Histerično malo čudovište koje svako malo kvakne! i skine kapicu s glave, pa je baci na pod i ljutito počne skakati u mjestu! Kvak-kvak-kvak!!!
Evo, baš je popizdio da je na webu napravio neku grešku, jer sam mu se zamislite, obratila!
Plus, nisam otvorila prozor kad je pače to zatražilo, pa kva-kva!, nije mogao disati.
Evo vam još jedne ilustracije mog tužnog Pata Patak životarenja:
Na fotografiji vidite naoko bezazlenu flašu jeftinog Bohemia Secta - u sredini, između rakije medovače i mlijeka.
Wrong!!! Bzzzzzz, bzzzzz!!!!
To je zapravo radioaktivna nuklearna jezgra, pakleni stroj, visokoeksplozivni nitroglicerin, spremište virusa velikih boginja, buteljirana Variola Vera!!!
Sect je kupljen prije više od mjesec dana, kada je Olga odlazila iz Prague College-a pa smo to zalili kod mene u uredu. Uz ovu bocu bilo je još 4-5 njezinih sestrica. Razlog zašto je nakon svega nepopijeni sect u mom frižideru treba tražiti u vražjem čepu koji se ne da ot-puk!nuti, tj. boca se ne da otvoriti. Pa je tako, kano virga intacta, preživjela tulum-rastavu sa sekretaricom Olgom.
I sad, ta je boca čamila u školskom frižideru, zajedno s učiteljskim i administracijskim marendama dok se jučeraske nisam odlučila odnijeti je doma da je proba otvoriti moj macho muškarac.
Još jedared: Wrong!!! Bzzzzzz, bzzzzzzz!!!
Kada je moj macho muškarac, u nastavku teksta Pajo Patak, vidio da se spremam ponijeti flašu na visokorizičan put od 400 metara, koliko traje Odiseja od škole do stana, pao je u afan i počeo vikati da on neće hodati s nesigurnom flašom koja čeka da eksplodira u njegovim rukama, odfikari mu desnu nogu i lijevo oko i zauvijek ga obogalji!!!
Kad sam ga pitala na kakvim je to danas drogama, odgovoreno mi je da su pjenušci poznati asasini ter da on ne preuzima rizik uništenja sebe i okoline nepouzdanom flašom!
E, ondak sam flašu skoro otvorila tako da mu je razbijem o pametnu kanadsku glavu, no kako to ipak nisam učinila, odlučila sam mu postaviti par naoko bezazlenih pitanja.
Za početak, kako je flaša došetala do našeg frižidera? Tko je taj neznani heroj koji je hrabro dopremio ubojiti teret?
Bila sam to innocent Ja!
Iz Juliusa Meinela u susjedstvu, dovukla sam do škole pet-šest sectova, ni ne sluteći da mi se u plastičnoj vrećici kriju krvožderne ubojice! Sada tražim Orden kralja Trpimira i prvoboračku mirovinu.
Ondak sam ga još pitala je li ikada na cesti vidio cisternu s oznakom "Opasan teret" a da se u njoj prenose flaše šampanjca???
Rekoh mu to s blagim osmjehom na licu kakav obično imamo kada se obraćamo umno poremećenima ili sasvim maloj djeci.
Uzalud.
Ništa nije pomoglo.
Pajo na kraju nije ni bocu otvorio. Veli, ne može.
Vrijeme je da si nađem ljubavnika.
PS. Super vikend. Sunčan. Provela sate u parku s kujom, čitajući Dašu Drndić, "Leica format", (Meandar 2003). Jako dobra knjiga, no teškaaaaa... Podsjeća me mrvu na Elfriede Jelinek, samo što s Drndićkom suosjećam, a s Elfriede ne.
Post je objavljen 19.06.2005. u 22:20 sati.